Zašto ne bismo, umjesto povećanja poreza obiteljskom smještaju, snizili poreze ostalima poduzetnicima u turizmu i ugostiteljstvu?

Opet je krenula hajka na domaćine privatnog smještaja pa se sve češće u našim medijima mogu pročitati tekstovi o poreznim opterećenjima privatnih iznajmljivača i kako su ona znatno niža od onih koje imaju ostali poduzetnici u ugostiteljstvu i turizmu. Domaćine se krivi za nizak udio hotelskog smještaja u ukupnom pri čemu ih se često karakterizira pohlepnima ili prevarantima. Tek rijetko se spominju sjajni primjeri domaćeg gostoprimstva a kojih je, zapravo, mnogo i sve više.

Hrvatski domaćini na raspolaganju imaju brojne alate unaprjeđenja kvalitete svog smještaja i svoje turističke ponude, od edukacija do inovativnih turističkih proizvoda koji im olakšavaju posao, a gostima uljepšavaju iskustvo, i oni ih koriste. I plaćaju svojim, teško zarađenim, novcem.

Tržište je neumoljivo - niti broj zvjezdica niti minimalni uvjeti za kategorizaciju ne jamče goste. Turisti ponajviše gledaju ocjene smještaja (95% njih), a ocjene se, znamo, temelje na iskustvima drugih (bivših) gostiju i jedinstveno su mjerilo kvalitete usluge.

 

Visoka ocjena se ne zaslužuje servilnošću, već iskrenim gostoprimstvom, dostupnošću (ako gost to traži) i pažnjom koja se ogleda u detaljima kreiranim za maksimalnu udobnost boravka u smještaju

Hotelska industrija to već dugo zna. Njena prednost je dosljednost u kvaliteti ponude, dok su domaćinstva sva različita. Međutim, u Hrvatskoj, gdje domaćinstva imaju većinski udio u strukturi smještajne ponude, ta je raznolikost sve manja u smislu kvalitete, opremljenosti smještaja i dodataka ponudi. Jer tržište to traži.
 

I hoteli i domaćinstva imaju svoje tržište

Stalno veličanje uloga hotela u razvoju lokalnih zajednica (kroz medije), pri čemu se (namjerno) zaboravlja kako većina hotela u malenim destinacijama Lijepe naše, zimi zjapi prazna, kao, uostalom, i privatni smještaj u tim istim destinacijama, sve više gubi smisao i uporište u potražnji tržišta.

To ne znači da hotelski smještaj nema svoje kupce. Naprotiv, anketa iz srpnja ove godine, koju je proveo američki Lucidworks za američko tržište, pokazuje da 64% Amerikanaca radije odsjeda u hotelima, od čega će 85% reći da je to zato što uživaju u hotelskim dodatnim sadržajima (teretana, sauna, bazen, doručak u sobi, svakodnevno čišćenje). 58% Amerikanaca, gostiju privatnog smještaja, odabire takav boravak zbog kuhinje na raspolaganju i prostora kojeg ne moraju dijeliti s drugim gostima. No, takvo je američko tržište. Kakvi su turisti na europskom i hrvatskom tržištu?

Guesty, izraelska tvrtka koja, između ostalog, proizvodi jedan od najkorištenijih channel managera na svijetu, provela je početkom godine sličnu anketu među europskim turističkim dionicima. Rezultati te ankete pokazuju da 83,2% ispitanih vjeruje u premoć privatnog smještaja. 60,4% ispitanih smatra da tradicionalna hotelska usluga postaje zastarjela i da će hoteli sve češće u svoje ponude uključivati i alternativan smještaj, poput onog u privatnom sektoru kratkoročnog najma, s ciljem proširivanja svoje ponude i veće konkurentnosti na tržištu smještaja.



Anketama je lako manipulirati, a rezultati često ovise o naručitelju ankete. Međutim, tržište ima svoj glas. Dovoljna je jednostavna analiza tržišta da bismo taj glas čuli i prepoznali potrebe svojih gostiju pa na tim potrebama planirali razvoj turističkih proizvoda i strategiju.

 

Za početak, tko su naši gosti?

Prema rezultatima TOMAS 2019., istraživanja hrvatskog turističkog tržišta kojeg provodi Institut za turizam, najviše gostiju u Hrvatsku stiže u krugu svojih obitelji. 43% ispitanih su obiteljski turisti, 40% ih dolazi u pratnji partnera, 11% s prijateljima i 7% sami.

Samo ovi podaci daju nam vrijednu sliku strukture naših gostiju i govore nam kakav smještaj preferiraju.

Šteta što TOMAS ne uključuje podatke o tome koliko gostiju stiže s kućnim ljubimcima na odmor i koliko takvih gostiju je u onih 40% koji putuju s partnerima ili sami.

Vjerujemo da bi taj i postotak bio značajan.

 

Što je gostima važno?

A sada se podsjetimo samo nekih vrijednosti zbog kojih pojedini turisti radije odsjedaju u privatnom smještaju, nego u hotelima.
 

1. Privatnost - je novi oblik luksuza. Ovu “pogodnost” je potaknula pandemija, ali to nije samo trend, već prilika za turiste, koji mahom putuju iz napučenih urbanih sredina, da se opuste u miru i tišini bez susjeda i docimera. Upravo ta privatnost pobija tezu da privatni smještaj biraju gosti niske platežne moći. Zamislite da plivate u novcu, biste li se radije brčkali u hotelskom bazenu s mnoštvom ostalih gostiju ili imali jedan samo za sebe i svoje suputnike?

2. Prostor - je jedan od osnovnih preduvjeta za postizanje maksimalne privatnosti. Hoteli sve češće nude obiteljske sobe i apartmane, ali isti najčešće ne nude toliko prostora koji se može pronaći u privatnim apartmanima ili kućama za odmor. Zajednički prostori, poput dnevnih boravaka ili terasa u privatnom smještaju se rijetko dijele s drugim gostima dok je u hotelima to čest slučaj.

3. Kuhinja - jedan od najčešćih razloga za odabir privatnog smještaja je kuhinja na raspolaganju gostima. Hladnjak kojeg smiješ otvoriti, bez da te to košta, i u kojem ne stoje preskupa pića, štednjak i oprema za pripremu jela, kako gosti ne bi morali svakodnevno jesti u restoranima, mnogima odgovara i zbog uštede što je sljedeća prednost privatnog smještaja.

4. Štednja - jedna od gore navedenih anketa pokazuje da su turisti sve manje vjerni određenom brendu, kako pružatelja usluge smještaja, tako i prijevoznika i destinacija. Je li to zbog neizvjesne geopolitičke situacije ili inflacije, teško je procijeniti, ali je činjenica da uz uštedu od 100 + dolara, odabrat će povoljniju opciju. Cijene privatnog smještaja su različite, ali najčešće su povoljnije uz dulji boravak pri čemu se posebno da uštedjeti pripremom obroka u smještaju, umjesto konzumacije jela po skupim restoranima.

5. Dulji boravak - je sve češći. Tu praksu možemo zahvaliti godinama pandemije. Sve do tada, turisti su jurili između destinacija, grčevito nastojeći u tjedan ili dva boravka u nekoj zemlji vidjeti što više, ostajući na jednom mjestu svega dva, tri dana. Posljednjih godina su češći dulji boravci pa i eVisitor 2021. primjećuje da je prosječna duljina boravka porasla na 7 dana. Dulji boravak je praktičniji u privatnom smještaju gdje gost može stvoriti opuštenu atmosferu svog drugog doma.

6. Pet friendly - smještaj će odabrati 52% turista, kaže statistika Condor agencije za 2020. Vjerujemo da je ta brojka još veća jer turističko tržište za putnike s ljubimcima samo raste. Iste brojke pokazuju da 53% putnika putuje sa svojim životinjama, a to nisu samo psi, nađe se tu i mačaka, lasica ili tvorova. Iako ima pet friendly hotela, privatni smještaj je skloniji prihvatu gostiju s kućnim ljubimcima, a vlasnici/turisti najčešće biraju domaćinstva i zbog prostora (vidi točku 2.) kojeg njihovi ljubimci imaju na raspolaganju u privatnom smještaju.

7. Dodatne pogodnosti - da, hoteli najčešće imaju dodatne sadržaje koji su uključeni (ili nisu sasvim) u cijenu usluge smještaja. Ali ni obiteljski smještaj više ne zaostaje mnogo sa svojom ponudom dodataka noćenju. Bazeni i teretane, društvene igre, čak i saune, sve su uobičajenije amenities u domaćinstvima. Tu je i roštilj kojeg ćemo rijetko pronaći u hotelima, a i tada ćemo ga dijeliti s drugim gostima, dok u privatnom smještaju imamo privatnost (vidi točku 1.) i možemo u svim dodacima uživati bez čekanja i vremenskih ograničenja.

Umjesto većih poreza obiteljskom smještaju, sniziti davanja drugim poduzetnicima

“Nekada, dok je tu bio samo privatni smještaj, bilo je tako lijepo. Sada je mjesto uništeno, nema više onaj duh, zašto se to radi kod vas?”, pitala je jedna Austrijanka nedavno. Priznala je da ishitrenih gradnji i neplanskih poteza ima i u susjednoj nam državi.

Nitko ne kaže da hotele ne treba graditi i da ne treba graditi ponudu i za goste koji traže luksuznije oblike smještaja ili turiste koji putuju poslom pa koji biraju jednostavnost boravka u hotelu.

Ali, mora li taj hotel biti veći od mjesta u kojem je izgrađen, mora li devastirati i okupirati pomorsko dobro, je li nužno, u svrhu promocije takve izgradnje, demonizirati obiteljski smještaj i hrvatske domaćine?
 

Je li nužno upirati prstom u porezno opterećenje obiteljskom smještaju i navijati za podizanje poreza kad je jasno svima da su ostalim poduzetnicima davanja prevelika?

Višak prihoda privatni iznajmljivači usmjeravaju u podizanje kvalitete - nedvojbeno je da ta kvaliteta samo raste - to pokazuju visoka potražnja i ocjene naših gostiju. Umjesto prozivanja privatnih iznajmljivača za niska porezna opterećenja i veliku razliku između naših davanja i opterećenja ostalih poduzetnika, zašto ne bismo snizili poreze ostalim poduzetnicima... hotelima, drugim pružateljima usluge smještaja i različitih usluga u turizmu, ugostitelja, agencija? Smanjimo poreze i tako potaknimo ulaganja. Gradimo planski, uvažavajući posebnosti naše prirodne i kulturne baštine i tradicije gostoprimstva u domaćinstvima Lijepe naše.