U četvrtak 2. veljače u 12 sati na Markovom trgu održan prosvjed protiv donošenja spornoga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
Zagreb se probudio opijen suncem. Još jedan u nizu od par kratkih zimskih dana koji ne sopće pod surim oblacima, lagan je poput proljeća kojeg željno iščekujemo. Temperatura zraka je jedva dvoznamenkasta, ali centar grada je živnuo.
Dok Zagrepčani jure na posao i zijevaju po tramvajima, nekoliko autobusa iz obalnih krajeva Hrvatske jure put glavnoga grada čiji centar već nadgleda interventna policija. Razlog putovanja u metropolu nisu kavice na Cvjetnom trgu i šoping po trgovinama blještavih izloga. Samo je jedna misao voditeljica tog puta - spriječiti izglasavanje novog Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML). Zato centar grada nadzire policija.
Okupljanje je zakazano na Markovom trgu u 12 sati 2. veljače 2023. Organizator prosvjeda je inicijativa Javno je dobro, udružena s niz drugih udruga i građanskih inicijativa, čiji predstavnici sudjeluju na oporbenom okruglom stolu “Kako sačuvati pomorsko dobro” koji se održava istoga datuma u 12:45.
Prijenos Okruglog stola je dostupan na YT kanalu Saborska TV.
Na Markovom trgu okupilo se XY građana. XY nije pogreška. Brojka je nevažna. U društvu koje sve mjeri brojkama, zašto jednom ne bi bila važna samo poruka. A poruka okupljenih je da nema prolaza. Nema prolaza propisu opasnih namjera.
Nakon nekoliko uvodnih poruka i slogana okupljenih inicijativa, slijedio je niz govora kroz koje su prosvjednici Vladi i okupljenima nastojali prenijeti jasnu poruku o svojim motivima i spornim odredbama štetnog Zakona.
Željan Jurlin iz KEKS-a (Krizni Eko Kaštelanski Stožer) kao najveću prijetnju istaknuo članak 7. novoga ZPMDL u kojem se navodi kako “u ime RH poslove brige i upravljanja pomorskim dobrom izvršava Vlada RH”.
U aktualnom Zakonu redovno upravljanje pomorskim dobrom u ime RH obavljaju jedinice lokalne samouprave, dok su u izvanrednim slučajevima za to zadužene županije. Zašto je članak 7. Nacrta sporan? Nigdje nisu ustanovljeni mehanizmi kontrole ili transparentnosti pod kojima bi Vlada upravljala općim dobrom svih građana RH.
Nadalje, ta ista Vlada može donijeti odluku o posebnoj upotrebi i/ili gradnji na pomorskom dobru za objekte od interesa i značaja za RH u trajanju od 50 godina. Međutim, “kada postoje opravdani gospodarski interesi i koncesija obuhvaća i gradnju novih građevina uz ulaganja koja se ne mogu amortizirati u roku iz stavka 2. ovoga članka, te se ukupni gospodarski učinci ne mogu, sukladno Studiji opravdanosti davanja koncesije, ostvariti u roku iz stavka 2. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske može dati koncesiju na rok preko 50 godina uz prethodnu suglasnost Hrvatskoga sabora na obavijest o namjeri davanja koncesije”.
Prosvjednici, kao posebnu opasnost, ističu i mogućnost stjecanja založnog prava na koncesiji, uz opciju prijenosa založnog prava ako koncesionar ne ispunjava svoje obveze pri čemu vlasnik koncesije može postati bilo tko, npr. neka banka ili druga financijska institucija u domaćem ili stranom vlasništvu.
"Pomorsko dobro jest neka vrsta nekretnine, ali nije nekretnina u pravnom prometu, niti se nad njom mogu imati tzv. stvarna prava, kao što je pravo vlasništva, založno pravo i slično. No, ovim prijedlogom zakona znatno je razrađen sustav založnog prava na koncesiji, kojim bi se vjerovnicima, najčešće bankarskim institucijama, omogućilo da do 50 godina i dulje upravljaju pomorskim dobrom u koncesiji. To je opasno iz više razloga, pa i sigurnosnih. Ne smijemo dopustiti da velikim dijelovima našeg mora i priobalja upravljaju financijske institucije, bez ikakve mogućnosti pristupa tim dijelovima općeg dobra i bez mogućnosti opoziva koncesija, dakle kolonijalni koncept" - kaže arhitektica Dinka Pavelić, inače savjetnica inicijative Javno je dobro.
“Ovaj Zakon je sasvim jasan, on je potpuna privatizacija pomorskog dobra i mora završiti u smeću”, naglasila je Vladimira Mascarell u kratkom obraćanju okupljenima, prije odlaska na Okrugli stol oporbe.
Iako je oporba podržala inicijativu građana koji traže povlačenje Nacrta ZPMDL, prosvjednici ističu da ih oporba nije okupila, već upravo suprotno, oni su okupili političare, a i od toga se ograđuju jer svrha prosvjeda nisu političke igre, već zaštita obalnog pojasa
“Zakon je loše pripremljen i ostavlja previše prostora raznim interpretacijama. On predstavlja poligon za velike igrače”, istaknula je Iva Rinčić, vijećnica Primorsko-goranske županije.
A da je Zakon katastrofa, smatraju i brojni stručnjaci - od pravnika, preko biologa, do arhitekata. Sva ta stajališta su objedinjena i na web stranici Pomorskodobro.com pod tekstom Osvrt na Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, autora Branka Kundiha, dipl. iur.
Pomorsko dobro nisu samo plaže iako je jasno da se upravo zaštitom javnosti plaža pokušavaju senzibilizirati građani Hrvatske. A te plaže, one uređene plaže, podijeljene su na javne, plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja i morske plaže za posebne namjene. Ove "turističke" mogu činiti funkcionalnu cjelinu s hotelima. Koncesionar nema pravo ograditi plažu, ali ima pravo tužbe za smetanje posjeda.
To znači da se ograđivanje plaža može se provesti i bez ograde
Javnost plaža je ovim Prijedlogom Zakona ugrožena, ali sporne odredbe novog ZPMDL nisu samo vezane uz plaće i brojne su. Poseban problem, stručnjaci vide i u kompliciranom i netransparentnom određivanju granica pomorskog dobra pri čemu se i dalje potenciraju problemi oko rješavanja imovinsko-pravnih pitanja na pomorskom-dobru. S neriješenim imovinsko-pravnim odnosima otvara se daljnji prostor za manipulacije i malverzacije s općim dobrom.
“Kad je riječ o budućnosti, razvoju i zaštiti pomorskog dobra, prave prijetnje dolaze upravo iz zakona koji bi omogućio transformacije u tom prostoru. One koje pomorsko dobro trajno izobličuju, čime ono gubi svoja izvorna svojstva. A kada izgubi svoja svojstva, gubi i svoju vrijednost. Dakle, moramo biti posebno osjetljivi na ono što doživljavamo kao primarnu prirodu, ono što ima svojstvo nedirnute prirode, jer je na našem ograničenom planetu prirodna vrijednost prostora, posebno obalnog prostora, najveća sama po sebi. Zato ovaj zakon treba vratiti na “tvorničke postavke” da bi se vidjelo kako mi uopće mislimo upravljati našim prostorom kao najvažnijim prirodnim i kulturnim resursom. I tek kada se to dogovorimo, možemo to pretočiti u zakonski okvir”, izjavio je arhitekt Nikola Bašić za VL.
Zakon nema ni ekološku podlogu, ne postoje studije okoliša, strateški planovi, sporne su odredbe o lukama i djelatnostima koje će se u njima obavljati, itd.
Komentari na štetne odredbe novog ZPMDL-a samo se nižu. S Markovog trga još poručuju da je ovo povijesna prilika da budućim generacijama ostavimo kvalitetan zakon, koji će štiti interese svih građana, a ne pretvoriti nas u domoroce - podstanare u vlastitoj kući.