Stranci iznajmljivači na crno - kada je dosta više?

"Gledam svoje nove susjede. Stranci. Kad im se radila kuća, pričali su da je to za njih i njihove prijatelje da budu tu liti. To je, naravno, bila laž i iznajmljuju apartmane na crno. Kuća nema nikakvu oznaku za apartmane. Pokupe novce na kraju sezone i idu u svoju državu. Hrvatskoj ne plaćaju ništa. Smeće plaćaju kao kućanstvo. Danima su već puni gostiju. Tako je bilo i cilo prošlo lito. Ja nemam apartmane i ne bavim se turizmom, ali mi ovo jako smeta! Zanima me da li itko zna na koju adresu se ovo moze prijaviti? A da bude učinka? Neka lipo registriraju apartmane i plaćaju sve ko i naši ljudi. Zanima me baš provjerena informacija di prijaviti ovakve. Hvala lipa!"

S osjećajem nepravde, koji se provlači kroz ovaj anonimni komentar iz jedne lokalne Facebook grupe, duboko suosjećaju mnogi od nas koji ljetne mjesece provodimo u malim obalnim mjestima. Nije to samo izolirani incident jednog razočaranog susjeda - to je gotovo svakodnevna pojava. Kroz "vikendice" naših susjeda stranaca, koje su navodno kupljene za "osobne potrebe i prijatelje", neprestano defilira "rodbina" i more "prijatelja" - i više je nego očito da se radi o komercijalnom iznajmljivanju, najčešće bez registracije ikakve djelatnosti.

Ne želimo biti građani trećeg reda u vlastitoj zemlji

Osim same činjenice da takvi objekti ne doprinose lokalnom proračunu niti državnim prihodima, problem seže dublje. Opterećuju lokalnu infrastrukturu, koriste komunalne usluge (poput odvoza smeća) po povlaštenim cijenama za kućanstva, dok istovremeno ostvaruju značajan profit. Stvara se nelojalna konkurencija legalnim iznajmljivačima koji savjesno plaćaju poreze, turističke pristojbe i druge namete, uz pridržavanje svih propisa. Pitanje "kako i gdje prijaviti ovakve" vapaj je za pravednošću i redom.

Štoviše, iz godine u godinu jača hajka na privatne iznajmljivače. Tetira nas se kao državne neprijatelje broj 1., razaratelje domaćeg turizma i gospodarstva, dok financijske obveze rastu do ruba isplativosti za domaćine s jednom ili dvije smještajne jedinice. Uvode nam se stalno nova ograničenja, a paralelno se dopušta strancima da raspolažu kako god žele sa svojim nekretninama, bez registriranja djelatnosti ili bilo kakvih kontrola.
 

Obala šaptom pade

Ulaskom Hrvatske u EU, strani državljani su masovno počeli kupovati nekretnine. U razdoblju između 2020. i 2023., stranci su kupili više od 41.300 nekretnina. Samo 2023. više od 12.300 nekretnina uz more prodano je stranim državljanima. 

Problem s pustim nekretninama koje su pokupovali stranci u Hrvatskoj širi je od pojma apartmanizacije. Raspravlja se o razlozima stagnacije turističkog prometa - od prevelike ponude smještaja na tržištu do skupoće. Privatni smještaj se sustavno optužuje za rast cijena kvadrata i nepriuštivost stanovanja mladim obiteljima. Nije li, ipak, možda pravi problem u nekontroliranom gomilanju nekretnina na obali, često kupljenih od stranaca, koje nisu namijenjene za trajni boravak niti su legalno prijavljene za iznajmljivanje, već služe isključivo za vrlo kratke periode privatne upotrebe i "sivo" iznajmljivanje.

Anonimni komentar iz s početka priče dotiče se bolne točke - nepravde i nejednakosti u hrvatskom turizmu. Dok stranci masovno kupuju nekretnine za iznajmljivanje na crno, domaći ljudi, koji su često prisiljeni iznajmljivati kvadrate viška kako bi preživjeli (jer od jedne plaće ili, još gore, penzije, ovdje se preživjeti ne može, suočavaju se s posve drugačijom realnošću.
 

Domaći ljudi, iznajmljivači domaćini, izloženi su stalnim izmjenama propisa, nepovoljnoj poslovnoj klimi i rastućim cijenama i davanjima. Pri tome su sve češće primorani prodavati svoje "obiteljsko srebro" - naslijeđene nekretnine - kako bi podmirili osnovne troškove života ili pomogli svojoj djeci, nažalost, vrlo često i da odu odavde

Svaki novi potez nadležnih institucija i naše vlade se ponekad čini kao dio neke veće agende - usmjerene na iseljavanje domicilnog stanovništva uz prodaju djedovine. Hrvatska obala šaptom pade.

I zato, unatoč duboko ukorijenjenom nepovjerenju u institucije, koje je razumljivo s obzirom na sporost i neosjetljivost sustava, ima smisla prijavljivati nelegalne iznajmljivače strance, kao oblik otpora, barem. Prijavama možemo stvoriti pritisak na institucije što može dovesti do preusmjeravanja resursa, pokretanja širih akcija i efikasnijeg nadzora nad ovom raširenom štetnom praksom. 

Gdje i kako prijaviti nelegalno iznajmljivanje?

Za one koji žele reagirati na ovakve slučajeve i pomoći da svi posluju u skladu s propisima, postoji nekoliko provjerenih adresa na koje se može podnijeti prijava. Ključno je pružiti što više informacija kako bi prijava bila što učinkovitija.

Porezna uprava - Prijava poreznih prekršaja

Porezna uprava je nadležna za provjeru obavljanja neregistrirane djelatnosti i utaju poreza. Sumnja na iznajmljivanje "na crno" izravno spada u njihovu nadležnost. Prijavu možete podnijeti pisanim putem ili pozivom na brojeve navedene na poveznici gore.

Državni inspektorat (DIRH)

Turistička inspekcija pri Državnom inspektoratu nadležna je za nadzor nad provedbom Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, što uključuje i uvjete za iznajmljivanje smještaja. Prijava se podnijeti putem online obrasca na web stranicama Državnog inspektorata na poveznici gore.

Lokalne turističke zajednice

Iako nemaju ovlasti za inspekcijski nadzor, turističke zajednice su obvezne prikupljati boravišnu pristojbu i voditi evidenciju gostiju. One su prva linija obrane od sive ekonomije na terenu i mogu proslijediti informacije nadležnim tijelima. Kontaktirajte lokalnu turističku zajednicu u mjestu gdje se objekt nalazi za detalje.

Sve navedene institucije omogućuju anonimnu prijavu. Ne moramo glumiti detektive, ali, što više konkretnih informacija i dokaza pružimo, to je veća vjerojatnost da će prijava biti učinkovita.

Također, ne moramo se osjećati kao Juda - borba protiv ilegalnog iznajmljivanja ima konkretne pozitivne učinke na naše lokalne zajednice. Samo tako možemo osigurati ravnopravne uvjete za sve koji legalno posluju, plaćaju poreze i doprinose razvoju turizma. Legalni iznajmljivači podliježu kontrolama kvalitete, kategorizaciji i standardima, što osigurava bolju uslugu za goste. Porezi i pristojbe od legalnog turizma pune lokalne i državne proračune, koji se zatim koriste za poboljšanje infrastrukture, javnih usluga i promociju destinacije. Regulirani turizam omogućuje bolje planiranje i upravljanje resursima, smanjujući negativan utjecaj na okoliš i lokalnu zajednicu.

Ako svi ulažemo u našu turističku ponudu i plaćamo svoj dio, logično je očekivati isto od svih, bez obzira na državljanstvo. Vaša inicijativa da prijavite ovakve slučajeve je važan korak prema uspostavljanju reda i pravednosti u hrvatskom turizmu i društvu.