Čatrnja naša svagdašnja: Od redukcije vode do vječno upaljenih klima-uređaja u apartmanima

Čatrnja, grbava riječ poznata još kao gustijerna, gustirna, šterna ili nakapnica. Sve potječu od riječi "cisterna", tj. rezervoar vode, najčešće kišnice.

Nekad je bila neophodna, i skoro svaka kuća u priobalju ju je gradila s kućom. S modernizacijom načina života i gradnje, širenja vodovodne mreže, te opće infrastrukture, pomalo se izobičajila njena izgradnja. Je li ovosezonska suša jedan nenadani podsjetnik na stare prakse, s kojima ćemo morati ubuduće ponovno računati? Hoće li nas naši otočani podučavati vještini skupljanja i filtracije kišnice, te zašto bismo o tome trebali razmišljati upravo sada?

Hoćemo li zapamtiti sušu 2022.?

Kako je u jednom trenutku cijelom našem kontinentu presušilo, možemo očekivati da će i gospodarstva i kućanstva u područjima, gdje to nije tradicija, ubuduće razmišljati o rješenjima za prevenciju posljedica dugotrajnih suša.
 

Kroz prilagodbu klimatskim promjenama, vodu bismo tako preventivno skladištili za buduće suše koje bi mogle vrlo vjerojatno početi redovno odstupati od dosadašnje statistike

Je li moguće da 2022. godinu uopće ne upamtimo po ovom pitanju?

Zanimljiv je primjer brze reakcije tvrtke koja se bavi upravljanjem vodnih resursa Ujedinjenog Kraljevstva Water UK koja je s obzirom na najgoru sušu od 1976. pokrenula opću kampanju štednje vode. Hashtag #watersworthsaving i web stranica watersworthsaving.org.uk su kanali za edukaciju i savjetovanje građana o štednji vode.

Kako uštedjeti vodu? - kampanja u Velikoj Britaniji

Da se utješimo, imamo neke sličnosti s njihovim sistemom: dok navodno Grad Zagreb gubi visokih 20 - 30% vode u dotrajaloj vodovodnoj mreži (ovaj podatak nema izvor), slično je i kod Engleza. U Engleskoj i Walesu dnevno u mreži iscuri 3 milijarde litara vode (Izvor: https://www.theguardian.com/environment/2022/jul/26/england-drought-people-urged-curb-water-use-reservoir-level-fall-hosepipe-ban)

Otoci UK i Irske su oduvijek portretirani kroz izmaglicu vlage i oceanske brze kišice i vjetra. Upravo je silna vlaga, oblaci i kiša - u biti VODA, i razlog zašto su Englezi tako jako emitivno tržište. Oni koji su od vode uvijek bježali, željni sunca, se susreću s istim problemima kao i mi, te sada broje svaku kap.
 

U našoj donekle uspavanoj zemlji mislim da je teško i zamisliti gospodarske strojeve tako velikih zemalja i što ova suša tamo znači, jer kućnih čatrnja tamo zasigurno nema. Naši žilavi korijeni nam opet iznenada daju laganu prednost

Zgodan je primjer uljuljkane civilizacije i slučaj kad je dio savezne države Florida 2019. nakon uragana Dorian ostao neko vrijeme bez struje. Na službenim stranicama za pomoć su se našli praktični savjeti za preživljavanje bez struje.

Tako su se na toj listi našli i čak prilično ridikulozni naputci poput (Floridu krasi vlažna karipska klima, a stanovništvo je doslovno ovisno o klima uređajima već desetke godina op.a.):

• zadržavajte se u prizemnim dijelovima kuće
• zamračite prozore tijekom udarnog sunčanog razdoblja dana i zatvorite prozore
• držite hladnjake zatvorenima

Naime, ovi su se naputci emitirali javno jer se narod primjerice odlučivao sjediti satima u autima u kojima bi se klimatizirali! Da se slična situacija dogodi kod nas, vjerojatno bismo se spremnije oslonili na svoj osnovni instinkt za preživljavanje i snalaženje za bilo koju izvanrednu situaciju. Međutim, ima zajednica danas koje su taj instinkt putem komoditeta i obilja resursa skoro izgubili, ali imaju službe koje vode o tome brigu. Bez obzira na to, danas spomenuta stranica je odlična i obiluje mnoštvom dobrih savjeta koji su u biti preslika organiziranog sistema, te vrlo pozitivan primjer.


 

Kampanja vlasti na Floridi (https://www.miamigov.com/My-Home-Neighborhood/Hurricane-Guide/Before-a-Storm/Power-Outages)

Komunikacija je dio rješenja

Zašto mi se činilo da bi ova tema mogla biti interesantna nama koji se bavimo privatnim smještajem? Iz vrlo jednostavnog razloga što mi se čini da bismo mogli u nekom skorom trenutku doći do točke gdje će se birati tko će piti našu vodu i koliko, te kako ćemo monitorirati svoju potrošnju električne energije.

Hoće li se pojaviti nadoplata za vodu, korištenje bazena ili ćemo jednostavno morati biti prisiljeni kreirati neke nove pravilnike, modele i cijene? U Španjolskoj se to već događa. I to nisu prvi takvi modeli po ovom pitanju koje je tamo još više goruće. Nedavno je publicirano izvješće sa španjolskih Baleara gdje se utvrdilo da 1/4 potrošene vode odlazi na turizam što je prvo ovako akademsko izvješće koje opet u srž diskursa vraća održivost (https://www.eldiario.es/sociedad/turismo-consume-cuatro-litros-agua-illes-balears_1_9043992.html).

Grad Sevilla provodi kampanje za smanjenje potrošnje vode po stanovniku s 116 l na 90 l, međutim javnost oponira s mišljenjem da dok se ne regulira izgradnja i kategorizacija novih kreveta u hotelima i broj privatnog smještaja, ova regulacija neće pomoći u cjelovitom traženju rješenja. Tako se zasada predlaže općeniti model mjerenja potrošnje po gostu, te cjenik koji ima uključenu određenu potrošnju iznad koje se voda i energija dodatno plaćaju.

Što činimo da spriječimo klimatske promjene? (https://www.instagram.com/emasesatuagua/)

Kod nas o opterećenosti sistema najjasniju sliku daju brojevi: činjenica je da je u Istri početkom kolovoza (službeno) boravilo 300.000 gostiju s domicilnih 200.000. Sve te osobe imaju svoje potrebe, a stanje zaliha vode je kritično cijelo ljeto. Kako pomiriti toliku potražnju općenito, a kamoli za neophodnim resursom poput pitke i čiste vode?

Bez dubljeg seciranja održivosti života i razvoja, pa tako i turizma, jer su to sad već prevladavajuće teme koje su stigle čak i do vrha našeg Ministarstva, volim radije posegnuti za dobrim primjerima.
 

Upotreba klima uređaja - prvi test za komunikaciju s našim gostima

Vjerujem da trebamo od naših gostiju tražiti suradnju. Mislim da je sasvim legitimno goste upozoriti na potrošnju resursa. Bliže smo nego ikad premisi da smo se s globalizacijom svi našli vrlo tijesno u istim problemima, što je pokazao koronavirus, pa sada energetska kriza koja je preslika naših općih podjela i problema pri raspodjeli i gospodarenju resursima.

Bezbroj puta sam se našla u diskusiji kako regulirati potrošnju klima uređaja naših gostiju. Mnogi imaju naviku otići na izlet i ostaviti klimu upaljenu cijeli dan. Nema jasnog odgovora, ali mislim da se može pokušati komunicirati, pa čak i napismeno upozoriti. Time ne gubimo, vjerujem, ništa, a možda čak kod nekih zavrijedimo dodatno poštovanje jer pokazujemo opću brigu za zajedničke resurse. Ima i mnogo onih koje još uvijek doslovno nije briga. Rađe će sjediti u hudici pod dekom i klimom, nego se lagano preznojiti u ljetnoj haljini. Svejedno se ne dam ni uvjeriti u to da klima ne radi dobro na 25, te da nam nekada ne može biti kao da se nismo ni odmakli od svog kućnog praga.
 

U nekim situacijama, kada bih spomenula da nije potrebno klimatizirati prostor dok su odsutni iz smještaja te da molim da ne forsiraju uređaj na 17 stupnjeva dok je vani 35, mi se znalo učiniti kao da nam naš gost nije mentalno čak ni doputovao. Ako nosi sa sobom svoju omiljenu temperaturu zraka, široki parking te sushi i avokado u trgovini, što je uistinu promijenio?

Bojim se da će opće pitanje resursa ovakve stavove vrlo brzo uzdrmati. Možda dogodine naše goste naučimo izgovoriti riječ "gustijerna" (nekako lakše od čatrnje op.a.) te se pojavimo pred njima s egzotičnim metalnim kantama za vodu. Isto tako, možda se upravo rađaju neki novi oblici turizma: resursno-orijentirani, klimatski, suradljivi turizam? Tko želi lokalnog ugođaja, autohtonog ambijenta, susreta s domaćinima, sve redom ključnih sastojaka za doživljajni boravak, neka navrati!