PRIČAM TI PRIČU: Nije bitna samo lokacija, cijena i uređenje... do srca gosta ćemo također doći preko zvukova i boja, a ponajviše preko mirisa
Jeste li znali da je naše najsnažnije osjetilo njuh? Ljudi pamte čak 35% onoga što osjete mirisom, dok je taj broj samo 5% za vid, 2% za zvuk i 1% za dodir.
Na osnovi ovih, a i mnogih drugih podataka koji izravno povezuju snagu mirisa s evociranjem sjećanja, nije začudo da je turizam pronašao način kako uzeti u obzir ove neoborive činjenice.
U grani koja se diči time da je "doživljajna" nema jačeg doživljaja od onoga koji se dogodi putem mirisa. Međutim, za miris se treba malo jače potruditi od ostalih podražaja da bi se stvorio ambijent koji će polučiti pozitivne dojmove i doslovno se trajno smjestiti u mozgu naših gostiju za buduće bogato sjećanje.
Prije desetak godina sam imala prilike ugostiti jednu mađarsku obitelj na odmoru na obali. Sjećam se trenutka kada su izašli iz svog auta, i našeg kratkog razgovora uz sami rub vrta. Moj sugovornik je imao mirni i spokojni izraz lica, iz kojeg je odisala opuštenost. Prišao je ružmarinu uz ogradu i kratko objasnio: "Ružmarin, koji miris... Na ovom mjestu sam s obitelji ljetovao prije rata. Ovdje sam naučio plivati. Sve ove godine želim se vratiti i sada sam tu, i evo i ružmarina, točno tako je i tada mirisalo." Odavao je dojam istinskog zadovoljstva. Koje blago! Ovim čovjekom ne vladaju kilometri niti euri. U tom trenu on je uronjen u svoje sjećanje koje sada upravo oživljava. Svoje putovanje sa širom obitelji je usmjerio tamo gdje ga veže davni boravak i dašak minulih vremena, vjerojatno i nostalgije.
Vrlo često kad protrljam ružmarin među prstima, sjetim se njega i tog trenutka gdje stojimo okruženi mirisom natopljenim suncem. Pomogao mi je stvoriti vezu između tog mirisa i jednog ugodnog trenutka.
Sve od tada bavim se mišlju koliko su mirisi bitni u našem svakodnevnom funkcioniranju, i oni negativni i oni pozitivni. Nedugo zatim imala sam također priliku slušati predavanje o domaćoj tvrtki koja kreira mirisne pečate za prostore, posebice hotele, tzv. signature scents.
Miris s potpisom bi trebala biti originalna kombinacija više mirisa, koja vlada interijerom određenog mjesta, a poklapa se s brendingom hotela tj. njegov je sastavni dio. Primjeri mješavina su kombinacija zelenog čaja, citrusnog mirisa i drvenih nota ili pak sandalovine, cvijeta jasmina i mošusa. Neki hoteli od svoje formule prave mirisne svijeće koje se prodaju kao "suvenir atmosfere koju možete ponijeti sa sobom". Korak dalje idu neki drugi objekti koji od svoje formule proizvode i vlastite sapune, pa i parfeme. Da, i mirisi prostora su nadogradnja prodaje u turističkoj branši - točnije business.
Općenito u marketingu je odavno prepoznata blagodat prepoznatljivosti koju nam evociraju mirisi. Međutim, iako svijetom kruže formule najboljih kombinacija koje utječu pozitivno na to naše istančano osjetilo, i vežu nas za određeno mjesto u našoj memoriji, ipak je za prizemljenu i logičnu upotrebu snage mirisa najbitnije prepoznati i istaknuti one koji su autohtoni u našoj okolini gdje već ionako prirodno postoje.
Kao i u većini slučajeva, skloni smo vrijednosti koje su nam doslovno pod nosom uzimati zdravo za gotovo, tražeći radije prolazne novotarije i trendove kataloškog podrijetla - sjetimo se samo vala industrijskog dizajna koji je preplavio prije nekoliko godina mnoge ugostiteljske pa i smještajne objekte
Isto možemo primijeniti na mirise: velika upotreba sintetičkih osvježivača prostora i umjetnog potpurija nam je skoro pa oduzela naviku da prostore osvježavamo suhim ili svježim biljem i cvijećem našeg podneblja. Blagotvorne su i medne i drvne kombinacije, ovisi gdje je što primjenjivo s obzirom na podneblje. Za vježbu si možemo asocirati borovinu, ili smilje... i zapitati se s kojim mjestom ili sjećanjem nas povezuju?
Tisuće turista dolazi i prolazi; usput osjete i prikupljaju u svoje memorijske obrasce čitave valove mirisa koje vrlo vjerojatno niti ne prepoznaju. Zašto zrelo grožđe, lovor, smilje ili lipa ne bi bili naš zaštitni znak? Zašto vrećica čaja od mente ili matičnjaka ne bi zamirisala vaše kuhinjske ormariće? Zašto liker od ruže ne bi odmah po dolasku oborio naše goste s nogu?
Sa stranici za rezerviranje smještaja se nećemo ovim detaljima probiti na sam vrh, ali hoćemo na duge staze postaviti temelje da nas naš gost nikada ne zaboravi, i to tamo gdje je najskloniji pohraniti svoje drago sjećanje.
Ne odražava se to nužno na davanje ocjena koje su javne, nego je bitniji stvarni dojam koji se može pobuditi kod nekoga tko boravi u našem smještaju.Iako je zbilja važno kakvo je uređenje (usklađenost stvarnog stanja spram foto galerije na internetu), te kakav kontakt ostvarujemo s gostima, ima i skrivenih suptilnijih razloga zašto boravak u nekom prostoru nekome "leži", a nekome i ne
Nedavno sam imala svoj olfaktorni doživljaj koji me je i namamio da o ovome nešto napišem. Slatki studio apartman okupan suncem, na blagoj padini domaćih đardina, a nadomak šetnice uz sami Arboretum, kraj Dubrovnika, je bio komadić raja za osjetila, i to ne samo mirisno, nego i svako drugo. Pjev ptica koje žive u bogatim krošnjama Arboretuma, odmah iznad žuborećeg potoka s laganim povremenim povjetarcem me je lansiralo u neku drugu orbitu. Noćni zvukovi su bili podjednako živi, što je bilo nevjerojatno iznenađujuće.
Do toga mjesta nije se mogao probiti niti jedan šum civilizacije, iako je svuda oko nas. Ni jedan zvuk automobila, parkiranja, kočnica ili sirena, iako je magistala na nekoliko desetaka metara. Prirodni zvukovni zastor nas je štitio, i omogućio neku potpuno drukčiju dimenziju odmora. Blještavilo boja koje okružuju ovo mjesto su također priča za sebe, cvijeće, plodovi, zelenilo, more. A mirisi... njih namjerno ostavljam za kraj. Slatkoća zraka u toj udolini je nešto posebno. Iz Arboretuma dopiru mješavine mirisa kojima ne znam porijeklo, ali magnetski nas ostavljaju bez daha dok udišemo punim plućima. Što je ovo? Planet za sebe? U jednom trenu se čini da zrakom vlada samo sunce filtrirano kroz citrusno lišće? Autorica je možda tada bila opijena, ali sada ove riječi izlaze iz opijene memorije tog boravka. "Kupljena" sam za sva vremena za to mjesto. Nemam realne potrebe niti namjeru, ali nekako ću se tamo opet vratiti - jednostavno moram.
Ne čudi stoga da Arboretum organizira radionice upravo na ovu temu u svom prostoru. Ciljevi radionica su doživjeti mirise, naučiti ih razlikovati po dijelovima vrta te izraditi vlastiti osvježivač za prostor "koji ostaje uspomena na vrijeme provedeno u Arboretumu".
Nije rijetkost susresti se s "olfaktornom sobom" pri posjećivanju nekih proizvodnih pogona gdje je cilj dočarati istančanost aroma koje su utkane u finalni proizvod. Jedan od svjetskih primjera je Guinness Storehouse u Dublinu, ali i mnoge vinarije. Posjetitelji su na turama zapljusnuti određenim osjetilnim valovima u zamračenim prostorijama da bi što jasnije mogli osjetiti mirise, ali i vlagu, temperaturu i strujanje zraka.Razvijaju se primjerice tzv. smellwalks i scentwalks kao aktivnosti tijekom kojih se određenim šetnicama ili stazama prepoznaju, absorbiraju i uče mirisi iz okoline, a u svrhu poboljšanja memorije i osvještavanja bivanja u trenutku (mindfulness). Ove su šetnice dio i turističke i redovne ponude
Natalia Krešić je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
