Putovanje na Kubu u 2026.: Sablasno prazni resorti, nestašica energenata i hrane

Zbog beznađa, nestanaka struje i gladi, Kuba proživljava i povijesni migracijski egzodus - stotine tisuća uglavnom mladih i obrazovanih ljudi napušta zemlju, što stvara golem nedostatak radne snage u ključnim sektorima poput zdravstva i tehničkih službi.
 

Kuba je ekonomski potpuno ovisila o stranoj nafti, ponajprije iz Venezuele i Meksika. Kada je SAD početkom 2026. godine agresivno zatvorio te energetske slavine, ionako trula, zastarjela i loše vođena domaća infrastruktura se u potpunosti urušila pod pritiskom

Poveznica između turizma i trenutačne krize na Kubi je uzročno-posljedična petlja. Turizam je desetljećima bio ono što su kubanske vlasti zvale "ekonomska lokomotiva" otoka. Turizam je bio glavni izvor deviza bez kojih država ne može uvoziti hranu, lijekove i naftu. Pandemija je ozbiljno načela funkcioniranje te lokomotive i Kuba se nikada nije sasvim oporavila. Sada se ta lokomotiva pokvarila i cijela se zemlja zaustavila. 

Začarani krug - nema nafte, nema novca za naftu

Zbog američke blokade početkom 2026. i uvođenja izvršne uredbe EO 14404, Kubi je drastično presječen dotok uvozne nafte iz Venezuele i Meksika. Zbog nedostatka nafte, država je ostala bez goriva za zrakoplove. Zbog nemogućnosti tankiranja zrakoplova, velike aviokompanije, osobito kanadske i europske, masovno otkazuju letove za Kubu.

Bez letova nema turista, a bez turista nema priljeva deviza. Bez eviza država nema čime platiti naftu na crnom tržištu kako bi prekinula blokadu. Krug je zatvoren.
 

Kriva strategija ulaganja (ovo bi se moglo dogoditi i nama)

Jedan od najvećih izvora frustracije za lokalno stanovništvo je ekonomska politika Havane proteklih godina. Vladajući vojni konglomerat GAESA koji kontrolira turistički sektor uložio je milijarde dolara u izgradnju novih, ultra-luksuznih hotela, umjesto u popravak trule i zastarjele elektroenergetske mreže.

Danas ti hoteli stoje sablasno prazni s popunjenošću koja jedva doseže dvadesetak posto, dok lokalno stanovništvo kuha na ugljenu zbog kolapsa mreže. Broj turista u odnosu na rekordnu 2018. godinu pao je za više od 50%.
 

Dva paralelna svijeta

Turizam je stvorio duboki jaz unutar kubanskog društva koji je dodatno potaknuo masovni egzodus stanovništva. Privilegirana klasa su ljudi koji rade izravno u turizmu (vozači privatnih taksija, vlasnici privatnih apartmana, konobari u privatnim restoranima) plaćeni u stabilnim valutama, kao što su euro i dolar. Oni mogu preživjeti inflaciju jer privatni sektor, zahvaljujući novcu turista, često ima vlastite solarne panele, generatore i uvoznu hranu.

Ostatak društva, a ovamo spadaju profesori, liječnici i državni službenici plaćeni su u bezvrijednim kubanskim pezosima i izravno ovise o državnim donacijama hrane kojih više nema.

Turisti kao humanitarni pojas spasa

Paradoksalno, iako je masovni državni turizam u velikim resortima pred kolapsom, individualni, svjesni turizam postao je jedini način preživljavanja za obične ljude.

Amerikancima je zabranjeno trošiti novac u državnim i vojnim hotelima koji su pod sankcijama. Iako u manjem broju, turisti ipak dolaze, u inat preporukama brojnih vlada da se trenutno ne putuje na Kubu. Odsjedaju u obiteljskom smještaju i jedu u privatnim kućama. Taj novac odlazi izravno u ruke kubanskih obitelji i predstavlja jedini razlog zašto stotine tisuća ljudi na otoku još uvijek ima pristup hrani i osnovnim potrepštinama.

Turizam na Kubi je geopolitičko i ekonomsko gorivo. Bez funkcionalnog turizma, kubanska vlada gubi likvidnost za uvoz najosnovnijih sredstava za život, što državu gura iz ekonomske krize ravno u humanitarnu katastrofu.
 

Sudbina Kube više ne ovisi o grandioznim hotelima, već o tankoj niti solidarnosti između osviještenih putnika i lokalnog stanovništva

Dok se političke i energetske blokade stežu, upravo ti mali, privatni susreti ostaju jedini stvarni štit protiv potpunog humanitarnog sloma. Kuba tako postaje bolan podsjetnik na to kako brzo loša strategija i gubitak energetske neovisnosti mogu jednu od najpoželjnijih svjetskih destinacija pretvoriti u zemlju koja se bori za goli opstanak.