Aktualno
1.2K

Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti: Iznajmljivačima prijeti i gubitak rješenja, ne samo zvjezdica

Može li rekategorizacija ukinuti rješenje za iznajmljivanje? Što novi zakon predviđa za apartmane u zgradama i nasljeđivanje smještaja?

Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti još nije donesen, ali već otvara ozbiljna pitanja o budućnosti privatnog smještaja. Može li iznajmljivač nakon rekategorizacije ostati bez rješenja? Što će biti sa stanovima u višestambenim zgradama, a što s apartmanima koje nasljeđuju djeca? Odgovori su važni jer o njima ovisi nastavak poslovanja brojnih obitelji.

Rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za mnoge je iznajmljivače dokument na kojem počiva višegodišnje, ponekad i višegeneracijsko poslovanje. Hoće li ostati valjano i nakon novih zakonskih mjera?

To je pitanje ponovno otvoreno nakon izjava ministra turizma i sporta Tončija Glavine, koji je odbacio tvrdnje da bi rekategorizacija mogla dovesti do ukidanja rješenja, predstavljajući gubitak jedne zvjezdice kao najtežu moguću posljedicu. Priopćenje koje je udruga SMOi uputil medijima osporava njegovo tumačenje, pozivajući se na konkretne članke Konačnog prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i amandmane podnesene u Hrvatskom saboru.

Iza javnog prijepora kriju se najmanje tri različita pitanja: ponovna kategorizacija smještaja, usklađivanje postojećih rješenja s novim uvjetima i mogućnost nastavka iznajmljivanja nakon promjene nositelja rješenja.


Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti pred završnim glasovanjem

Konačni prijedlog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ušao je u saborsku proceduru 21. listopada 2026. godine. Rasprava u drugom čitanju održana je i zaključena 12. studenoga 2026. godine. Istoga je dana objavljen pregled čak 48 podnesenih amandmana. 

Dana 16. studenoga 2026. u dostupnoj saborskoj evidenciji nije potvrđeno konačno izglasavanje zakona. Stoga predložene odredbe još nisu obveze koje će nužno stupiti na snagu. Konačan sadržaj zakona ovisit će i o tome koji će amandmani biti prihvaćeni, ali ne treba ih zanemariti. Udruga SMOi pažljivo prati proceduru i reagira na sve potencijalne opasnosti za pravnu sigurnost djelatnosti iznajmljivanja u domaćinstvima.


Može li iznajmljivač nakon rekategorizacije izgubiti rješenje?

Prema aktualnom prijedlogu, odgovor je: Da. Konačni prijedlog zakona predviđa mogućnost ukidanja rješenja ako objekt nakon ponovne kategorizacije više ne ispunjava propisane uvjete za odgovarajuću vrstu i kategoriju smještaja.

Članak 38. stavak 3. predviđa dvije moguće posljedice takvog postupka: utvrđivanje nove vrste ili kategorije objekta ili ukidanje rješenja o vrsti i kategoriji.

Ako objekt više ne zadovoljava uvjete za četiri zvjezdice, ali ispunjava uvjete za tri, posljedica može biti snižavanje kategorije. Međutim, ako ne ispunjava uvjete potrebne za odgovarajuću vrstu smještaja, prijedlog predviđa i mogućnost ukidanja rješenja. Drugim riječima, gubitak zvjezdice i gubitak rješenja nisu isto, a tekst prijedloga ne ograničava moguće posljedice isključivo na prvo.

To ipak ne znači da će svaki iznajmljivač čiji objekt ne zadovolji rekategorizaciju automatski izgubiti pravo na rad. Ishod ovisi o utvrđenim nedostacima, primjenjivim uvjetima i konkretnom upravnom postupku. Međutim, spomenuta odredba otvara niz pitanja, potpitanja i nesigurnosti, čiji odgovori će ovisiti o podzakonskim propisima koji se tek trebaju donijeti, zbog čega iznajmljivači u ovoj fazi još ne mogu sa sigurnošću procijeniti što ih čeka u budućnosti.


Rekategorizacija svakih deset godina: Što se zapravo mijenja?

Jedna od važnijih novosti predloženog zakona jest uvođenje famozne periodične ponovne kategorizacije smještaja. Prema obrazloženju prijedloga, za kategorizirane objekte poput soba, apartmana i kuća za odmor predviđa se ponovna kategorizacija svakih deset godina.

Time kategorizacija prestaje biti postupak koji se u pravilu provodi samo pri početku poslovanja ili određenim promjenama na objektu. Postaje provjera koja se ponavlja tijekom poslovanja. Namjera takvog sustava može biti održavanje kvalitete i standarda smještaja. No, za vlasnike postojećih objekata otvara se pitanje troškova prilagodbe, posebno ako novi pravilnici uvedu uvjete koje stariji objekti ne mogu jednostavno zadovoljiti.

Zanimljivo je da je među saborskim amandmanima predložena i mogućnost izdavanja privremenog rješenja na godinu dana kako bi iznajmljivač mogao ukloniti nedostatke utvrđene tijekom rekategorizacije. To pokazuje da je i u zakonodavnom postupku prepoznato pitanje razmjernosti posljedica i vremena potrebnog za prilagodbu.


Što će biti s postojećim apartmanima u višestambenim zgradama?

Od rekategorizacije treba razlikovati još jedan postupak - usklađivanje postojećeg iznajmljivanja s pravilima o namjeni prostora i drugim uvjetima poslovanja. Zastupnik Mato Franković podnio je 12. studenoga amandmane koji se, među ostalim, odnose na postojeće smještajne objekte u višestambenim i stambeno-poslovnim zgradama. Sadržaj tih amandmana za određene iznajmljivače predlaže obvezu ishođenja novog izvršnog rješenja najkasnije do 31. prosinca 2030. godine, odnosno ranije u propisanim slučajevima. Ako bi takva odredba bila prihvaćena, propuštanje roka moglo bi dovesti do prestanka prava na pružanje usluga na temelju ranijeg rješenja.

Važna je i razlika između podnošenja zahtjeva i ishođenja izvršnog rješenja. Ako zakon kao uvjet propiše novo izvršno rješenje, samo pravodobno podnesen zahtjev ne mora biti dovoljan za nastavak poslovanja. Ipak, riječ je o predloženom amandmanu, a ne o pravilu za koje je potvrđeno da je postalo dio zakona.


Hoće li djeca moći naslijediti apartman i nastaviti iznajmljivanje?

Nasljeđivanje nekretnine i pravo na nastavak pružanja ugostiteljskih usluga dva su različita pravna pitanja. Dijete može naslijediti apartman, ali to samo po sebi ne znači da bez dodatnog postupka može nastaviti iznajmljivanje na temelju rješenja koje je glasilo na roditelja.

Priopćenje Udruge SMOi posebno upozorava na Frankovićeve amandmane VIII. i IX., kojima se predlažu dodatne provjere pri nastavku pružanja usluga nakon nasljeđivanja, darovanja i drugih promjena. Sporno je moguće povezivanje takvih zahtjeva s lokalnim ograničenjima broja i kapaciteta smještaja.

Zamislimo obitelj koja desetljećima iznajmljuje apartman. Nakon smrti roditelja dijete želi nastaviti posao. Ako bi za novo rješenje vrijedila lokalna kvota koja je već popunjena, postavlja se pitanje može li nasljednik nastaviti postojeću djelatnost ili će biti tretiran slično kao netko tko tek ulazi na tržište.

To nije isto što i automatsko ukidanje rješenja nakon smrti iznajmljivača. Međutim, predložena pravila otvaraju pitanje pravne sigurnosti i kontinuiteta obiteljskog poslovanja. Upravo bi tu zakon trebao biti posebno precizan - kada se postojeće poslovanje može nastaviti, koji se uvjeti ponovno provjeravaju i primjenjuju li se lokalna ograničenja jednako na nasljednike i nove iznajmljivače?


Zanimljiv detalj: Jedna godina za prilagodbu umjesto gubitka rješenja

Među podnesenim amandmanima nalazi se i prijedlog zastupnika Damira Barbira koji bi iznajmljivačima, u slučaju neispunjavanja uvjeta tijekom rekategorizacije, omogućio privremeno obavljanje djelatnosti do godinu dana. U obrazloženju se upozorava na razliku između položaja malih iznajmljivača i određenih drugih ugostiteljskih objekata kojima se omogućuje razdoblje prilagodbe.

To je možda i najzanimljiviji detalj cijele rasprave - problem nije nužno u tome treba li provjeravati kvalitetu smještaja, nego u tome mora li utvrđeni nedostatak odmah ugroziti nastavak poslovanja ili iznajmljivač treba dobiti razuman rok da ga ukloni.

Takvo rješenje moglo bi pomiriti dva legitimna cilja - podizanje standarda turističke ponude i zaštitu postojećih ulaganja.


Što bi privatni iznajmljivači trebali pratiti prije donošenja zakona?

U ovom trenutku nema razloga zaključivati da će svi postojeći iznajmljivači morati ponovno ishoditi rješenja ili da će svaka rekategorizacija završiti gubitkom prava na rad. No, jednako tako nije opravdano zanemariti odredbe koje izričito predviđaju mogućnost ukidanja rješenja.

Za iznajmljivače će presudno biti kako će konačni zakon urediti postupak rekategorizacije, hoće li omogućiti rok za uklanjanje nedostataka, što će propisati za postojeće objekte u stambenim zgradama i pod kojim će uvjetima nasljednici moći nastaviti obiteljski posao. Važno će biti pratiti i buduće pravilnike, jer se upravo njima mogu odrediti tehnički uvjeti koji će u praksi odlučivati o ispunjavanju zakonskih zahtjeva.


Zvjezdice se mogu mijenjati, ali pravna sigurnost ne smije biti upitna

Rasprava o novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti ne bi trebala na pitanja odgovarati lažnim umirenjima i novim pitanjima.

U ovom trenutku nema razloga zaključivati da će svi postojeći iznajmljivači morati ponovno ishoditi rješenja ili da će svaka rekategorizacija završiti gubitkom prava na rad. No jednako tako nema opravdanja za umanjivanje značaja odredbi koje izričito predviđaju mogućnost ukidanja rješenja.

Provjera kvalitete smještaja, usklađivanje namjene prostora i reguliranje turističkih kapaciteta legitimni su ciljevi. Ali legitimnost cilja ne opravdava nejasnoću sredstava kojima se on želi postići. Posebno kada posljedice mogu biti gubitak prava na obavljanje djelatnosti, nemogućnost nastavka obiteljskog poslovanja ili obveza ulaganja čiji opseg još nije poznat.
 

Iznajmljivači ne mogu planirati ulaganja, prilagodbe ni prijenos poslovanja na sljedeću generaciju na temelju usmenih jamstava da se ništa dramatično neće dogoditi. Moraju znati što zakon od njih traži, koliko vremena imaju za prilagodbu i koje ih posljedice očekuju ako propisane uvjete ne ispune

Pravna sigurnost ne znači da se propisi nikada ne smiju mijenjati. Ona znači da građani moraju moći predvidjeti posljedice tih promjena i na vrijeme im se prilagoditi. Zato rasprava o novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti nije tek rasprava o zvjezdicama na pročeljima apartmana. Riječ je o granicama pravne sigurnosti, zaštiti postojećih ulaganja i kontinuitetu djelatnosti od koje žive brojne hrvatske obitelji.

Ministri se mijenjaju, pravilnici se donose i mijenjaju, a politička uvjeravanja s vremenom se zaboravljaju. Ono što ostaje jesu pravne posljedice propisa koje država donese. Zato iznajmljivačima ne treba obećanje da neće izgubiti rješenje. Treba im zakon iz kojeg je jasno kada ga mogu izgubiti, zbog čega i kako to mogu spriječiti. Pravna sigurnost ne počiva na obećanjima, nego na zakonima. A zakon koji otvara više pitanja nego što daje odgovora teško može biti jamstvo sigurnosti.

Spremi

Interes za putovanja još uvijek viši nego lani, turistima i ovu godinu najzanimljiviji Rovinj

Paušal za privatne iznajmljivače lako može biti 750 kuna po krevetu u 2019. godini

Sutra počinje 3. Forum obiteljskog smještaja u Zadru

​Snijeg u Hrvatskoj: Hoće li turisti u 2022. godini uživati na hrvatskim skijalištima?

Konferencija 3T 2026. u Zagrebu: Što nas čeka 2. travnja na spoju turizma i tehnologije?

Kako do direktnih rezervacija i većih prihoda bez astronomskih provizija

`Ljubaznost se isplati i to ne samo financijski, mnogi moji gosti su mi postali i dobri prijatelji´

Koliko često treba mijenjati madrace u apartmanima?

Slažeš se...ili ne? - uključi se u raspravu
Pročitajte još:

Zašto turistička razvijenost određuje porez privatnih iznajmljivača?

Popularno: