Dok nas bombardiraju pričama o rekordima, iznajmljivači bilježe rupe u kalendaru. Mogu li se frizirati službene turističke statistike i čemu stvaranje lažnog narativa?
Svake godine ista priča. Tek što krenu prvi proljetni vikendi, nadležni se po medijima počnu hvaliti s "nikad boljim turističkim brojkama", milijunskim noćenjima i povijesnim rekordima koje bilježi eVisitor. No, dok ministarstva trljaju ruke i ponosno pokazuju grafikone, mi sjedimo pred otvorenim kalendarima rezervacija i brojimo - rupe. S pravom se pitamo tko je ovdje lud? Gdje su ti silni turisti?
Da u tim statistikama dolazaka i noćenja nešto opasno ne štima, odavno upozoravaju strukovne organizacije. U posljednje vrijeme je najglasnija Udruga SMOi (Spasimo male obiteljske iznajmljivače), iz koje otvoreno progovaraju o onome o čemu se među domaćinima šuška sezonama. Turističkim statistikama se manipulira.
No, zašto bi netko namjerno pumpao brojke? Prema tvrdnjama iz udruge SMOi, iza toga se krije opasan plan. Stvaranjem lažnog narativa u javnosti opravdavaju se sve brutalniji porezni nameti za male iznajmljivače
Svi mi koji živimo od obiteljskog smještaja znamo da je statistika varljiva stvar.
Udruga SMOi kao izvor ovih tvrdnji ističe nekoliko ključnih točaka u kojima sustav zakazuje ili namjerno žmiri:Prijavi li se jedan gost na tri dana u tri različita apartmana jer putuje obalom, sustav će ga proknjižiti kao tri dolaska. No, stvarna potrošnja i zarada nisu se utrostručile
Dok nas s malih ekrana uvjeravaju kako je ožujak ove godine donio "povijesni rast od 17% u odnosu na lani", detaljna analiza SMOi je ogolila službenu statistiku do kosti. Dvije ključne stvari nadležni prešućuju - rast broja kreveta i rezultate iz bliske prošlosti. Uvedu li se te brojke u jednadžbu, narativ o uspjehu potpuno pada na testu osnovnoškolske matematike.
1. Imamo više noćenja, ali lošiju popunjenost nego 2019. Vlada se hvali većim ukupnim brojem noćenja, nego u predpandemijskoj 2019. godini. No, zaboravljaju reći da se taj turistički kolač danas dijeli na puno više tanjura.
Ožujak 2019.: Na 187.364 registrirana kreveta ostvareno je 943.716 noćenja = neto popunjenost od 16,25%.
Ožujak ove godine: Na 238.549 kreveta ostvareno je 1.189.280 noćenja = neto popunjenost od 16,08%.
Dakle, unatoč rekordima, stvarna popunjenost i učinkovitost po krevetu lošija je nego prije sedam godina jer je u sustav ubačeno preko 51.000 novih ležajeva.
2. Skrivanje stvarnog minusa u odnosu na 2024. Ministarstvo u svojim hvalospjevima namjerno preskače podatke iz ožujka 2024. godine jer bi oni u potpunosti srušili priču o stalnom rastu.
Ožujak 2024.: Ostvareno je 1.321.636 noćenja.
Ožujak ove godine: Ostvareno je tek 1.189.280 noćenja.
Matematika je surova. U usporedbi s istim mjesecom prije dvije godine, ove godine bilježimo stvaran pad od čak 132.356 noćenja.
"Turistički promet u Hrvatskoj je u padu, a to znači da oni koji stvarno rade u turizmu zarađuju manje nego prije dvije godine", upozoravaju iz udruge SMOi.
U javnim istupima Udruge SMOi naglašava se kako ovaj statistički igrokaz ima vrlo jasan cilj. Prikazivanjem nerealnog rasta i eksplozije privatnog smještaja, namjerno se stvara slika o iznajmljivačima kao o "rentijerima" koji bez rada i truda uništavaju naše gradove i nabijaju cijene nekretnina.
Jednom kada opća javnost povjeruje u tu priču, donositeljima odluka puno je lakše progurati propise koje danas imamo. Višestruko oporezivanje kroz uvođenje poreza na nekretnine, drastično podizanje paušala po krevetu i traženja suglasnosti 80% suvlasnika u zgradama.
Zaboravlja se da je obiteljski smještaj tradicija i socijalni amortizer koji lokalnim ljudima omogućuje da ostanu živjeti u svojim domovima, a ne industrija za bogaćenje. Zato je važno da kao domaćini prepoznamo ove manipulacije i ne dopustimo da se preko naših leđa vodi politika koja pogoduje isključivo krupnom kapitalu i vodi daljnjoj rasprodaji djedovine
Sustav eVisitor prati isključivo broj administrativnih prijava, a ne stvarnu financijsku održivost. Ne prikazuje kraći boravak gostiju i pad potrošnje, u istu košaru stavlja komercijalne domaćine i privatne vikendice u vlasništvu stranaca.
Kako ističu predstavnici Udruge SMOi, konstantnim pričama o turističkim rekordima u javnosti se stvara privid prenapučenosti apartmana, koji služi kao opravdanje za uvođenje poreza na nekretnine, podizanje paušala i uvođenje restrikcija za iznajmljivanje.
Dok se u javnosti stvara privid da svi u Hrvatskoj bezbrižno mlate golemi novac od iznajmljivanja, detaljna analiza pokazuje sasvim drugačiju, alarmantnu stranu medalje. SMOi raspolaže podacima prema kojima čak 62% obiteljskih iznajmljivača u Hrvatskoj ostvaruje bruto promet manji od 5.000 eura godišnje. Kada se od tog iznosa oduzmu troškovi pranja, čišćenja, tekućeg održavanja, provizija platformi i režija, čistog profita jedva da ostane za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
U kategoriji iznajmljivača u višestambenim zgradama, na koje se trenutno vrši najveći pritisak, čak 85% njih iznajmljuje samo jedan jedini apartman, koji im služi kao nužni dodatak na mirovinu ili plaću od koje se sve teže živi
Zato, kada sljedeći put u medijima čujemo bombastične objave o rentijerima i novim turističkim rekordima, vrijedi zastati na trenutak i razmisliti kritički. Dovoljno je pogledati iza tih velikih brojki i usporediti ih sa stvarnim stanjem u vlastitim kalendarima popunjenosti. U koju se svrhu statistika tako selektivno prikazuje, procijenit će svatko za sebe. Jedino u što smo sigurni je da obiteljski smještaj u Hrvatskoj nije hladna turistička industrija, već stvarni ljudi koji se svakodnevno trude i rade kako bi opstali.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
