Cjelogodišnji turizam: Je li naša šansa za razbijanje sezonalnosti već tu?

U jednom primorskom gradiću, u slikovitom restorančiću, proteklog vikenda bilo je živo. Bio je posljednji dan rujna, preostalo malobrojno osoblje i lokalci, većinom turistički djelatnici, upriličili su svečani doček prvog dana listopada i svršetka turističke sezone.

O svršetku teško da bi se ovdje moglo pričati, izgledalo je, naprotiv, kao da ista tek počinje. Domaći su predvečer na pleća nabacili jakne, više običaja radi nego zbog hladnoće, dok su za susjednim stolovima sjedili bosonogi i opušteni turisti, kao da je ljeto beskonačno i da nikada proći neće. Čulo se tu mnogo njemačkog, nešto francuskog, slovenskog, pa čak i mađarskog, čitav dan smjenjivale su se grupe, nimalo nalik listopadu na kraju sezone.

Cjelogodišnji turizam nam se možda upravo događa

Još tjedan ili dva i većina restorana u gradiću zatvorit će svoja vrata. Raspremit će terase, skloniti biljke i suncobrane, pogasiti zvukove, svjetla i živost koju ulicama, trgovima i rivama donose. Već su krenuli zimski vozni redovi javnog prijevoza i radna vremena trgovina. Nestali štandovi i lokalne ljetne pjace. Kakvu poruku šaljemo turistima koji su se odlučili za svoj boravak u Hrvatskoj u ovo doba godine? U najmanju ruku, da su pogriješili ili destinaciju ili vrijeme...

A vrijeme ne može biti bolje, ono meteorološko barem. Ljetne temperature zraka i mora privlače i domaće turiste i strance koji će iskoristiti izvansezonske cijene i manje gužve. Za ovako toplo bablje ljeto možemo kriviti globalno zatopljenje. Svejedno, sve čvršćom se doima činjenica da se turistička sezona produljuje. Ako ne na 365, a ono barem na listopad, možda malo i na studeni, a možda i do Nove godine.
 

Inflacija tjera Europljane da novac troše promišljenije. Putovanja se ipak malo tko odriče. Zato su popularne domaće i bliske destinacije izvan sezone kada su cijene povoljnije

Taj trend su najavile i turističke statistike koje u ljetnim mjesecima preplave naše medije. Hvalili su izvrsne brojke prvih šest mjeseci ove godine. I Eurostat je zabilježio rast broja noćenja u Hrvatskoj za 10,5% u odnosu na lani, čak 4,9% rasta u usporedbi s jednakim razdobljem 2019. godine. 

Predsezona je opijala uspjehom, ljetni mjeseci su donijeli triježnjenje. Kolovoz je obilježen otprilike jednakim brojem dolazaka kao i lani, s manje noćenja, pa je neuspješniji mjesec od istog mjeseca 2019. godine. Rujan nam vraća pluseve, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), proteklog mjeseca je ostvareno 11,3 milijuna turističkih noćenja, što je za 1,7% više nego u istom mjesecu 2022. godine.

Sporiji rast u prethodnim mjesecima bismo mogli pripisati novim trendovima i produljenju sezone. Pratimo li ponudom te pokazatelje?

Može li se turizam 365 samo dogoditi?

Strategije koje promoviraju turizam 365, cjelogodišnji turizam, održivi turizam, na početku toplog listopada se, više nego inače, čine samo kao prazne listine. Barem u Dalmaciji koja naočigled zamire. Kontinentalne županije razvijaju drugačije turističke proizvode pa bilježe konstantan rast broja gostiju svake godine. Slaba veza primorja i zaleđa Dalmacije loš je temelj za produljenje sezone. Čime zabaviti goste kada se restorani zatvore, a muzeji skrate svoje radno vrijeme?

Posljednjih desetljeća Hrvatska se afirmirala na europskom turističkom tržištu kao privlačna destinacija. Uvođenje eura i opće raširena inflacija utjecali su na rast cijena smještaja i drugih usluga. Bez obzira na to, Hrvatska je uređena i sigurna zemlja. Stabilnost kojoj težimo može biti tu negdje iza ugla. Ne moramo se bojati naplatiti svoje usluge jer nas, u većini slučajeva, odlikuje pouzdanost i kvaliteta.
 

Ali, želimo li zadržati goste izvan sezone, moramo umrežiti pružatelje usluga u turizmu i male proizvođače, povezati obalu, zaleđe i otoke, poticati domaće poduzetnike na razvoj izvansezonske ponude i o(p)stanak sezonske, opravdati povjerenje turista koji nam sada dolaze, i stalno ulagati u nove raznolikost turističke proizvode. Prestati razmišljati sezonski, dizati cijene ljeti u nebesa, naplaćivati svaku sitnicu, pa i ulaz u toalete

"Da je promet ovakav kroz čitavu godinu, bez onolikog kaosa u dva ljetna mjeseca, kada potpuno izgorimo pa jedva listopad dočekamo, bilo bi dobro", kažu junaci s početka ove priče. Je li nam se to već slučajno počelo događati, hoćemo li taj moment prepoznati i uhvatiti pa konačno početi od turizma i s turizmom normalno cjelogodišnje živjeti, umjesto iz sezone u sezone polagano izgarati?