[Pitali ste, ispitali smo] Zašto iznajmljivač mora plaćati i paušalni porez na dohodak i porez na vikendicu u istom objektu kojeg koristi za povremeni boravak i najam turistima u sezoni?
Čest slučaj koji izaziva nedoumice i negodovanja kod iznajmljivača obiteljskog smještaja je plaćanje poreza na vikendicu i paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja apartmana i soba u istom objektu. Naime, u slučaju kada iznajmljivač ne boravi stalno na adresi nekretnine za turistički najam, može mu se naplatiti porez na kuće za odmor, a ako dio te nekretnine koristi za iznajmljivanje turistima, platit će i paušal poreza na dohodak od djelatnosti iznajmljivanja.
Porezna uprava je izdala niz mišljenja na ove pitanja i sva ona tvrde da nema osnove za oslobađanje od plaćanja bilo kojeg od ova dva poreza. Dakle, odgovor je potvrdan.
Prema tumačenima propisa, ovdje se ne radi o dvostrukom oporezivanju, već se ove dvije porezne obveze utvrđuju s dvije različite osnove - jedna je porez na kuću za odmor koja se utvrđuje s osnove vlasništva, a druga porez na dohodak u paušalnom iznosu koji se utvrđuje s osnove obavljanja djelatnosti
Porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici stambenih objekata na području jedinica lokalne samouprave (JLS) koje su iskoristile svoje pravo uvođenja tog poreza, sukladno Zakonu o lokalnim porezima (NN 115?16, 101?17, 114/22).
Člankom 25. navedenog Zakona je propisano tko su obveznici plaćanja ovog poreza (u slučaju da je JLS uvela taj porez), koliki je iznos koji se plaća i koje su iznimke. Nijedna iznimka ne navodi paušalni najam turistima pa ta činjenica, da se objekt koristi za iznajmljivanje, ne utječe na utvrđivanje obveze plaćanja poreza na kuće za odmor.
Istim Zakonom, članak 2., definirano je što je kuća za odmor. To je “svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski”. Sukladno tome, ako iznajmljivač ima prijavljeno prebivalište u tom objektu, nema ključan dokaz da ga koristi za stanovanje, odnosno, stalan boravak. Ako ima prijavljeno prebivalište, a ne boravi trajno u objektu, ta prijava prebivališta ne oduzima kući status kuće za odmor i ista svejedno podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor.
Zakonom o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22) je propisana porezna obveza koja se utvrđuje po osnovi obavljanja djelatnosti iznajmljivanja. Članak 82. utvrđuje tko su obveznici i na kojim osnovama obveza nastaje.
O visini paušalnog poreza na dohodak odlučuju JLS-ovi, i njihove odluke se primjenjuju neovisno o prebivalištu ili uobičajenim boravištu obveznika. Međutim, nadležni ured Porezne uprave za tog poreznog obveznika je u skladu s njezinim/njegovim prebivalištem ili uobičajenim boravištem - ono izdaje porezno rješenje o utvrđenom godišnjem paušalnom porezu.
JLS-ovi mogu propisati i iznimke kod kojih iznajmljivač biva oslobođen plaćanja poreza na vikendicu ili kuću za odmor. Mišljenja poreznih savjetnika iznose mogući izuzetak od plaćanja ove obveze, a to je slučaj u kojem se nekretnina, bez obzira na to što vlasnik u njoj ne živi, iznajmljuje tijekom čitave godine. Tada, sukladno gore navedenom članku 2. Zakona o lokalnim porezima, objekt se ne bi mogao smatrati vikendicom jer se ne koristi samo povremeno ili sezonski.
Dokazivanje stalnog korištenja nekretnine uvijek ide na teret i trošak vlasnika, a postupak ne odgađa plaćanje porezne obveze.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
