Divlji šipak organizam najbolje koristi kao prirodni štit od zaraza, pomoć za zdrave bubrege i kod ublažavanja bolova od artritisa. Kako ga osušiti za čaj ili napraviti sirup bogat vitaminom C?
Dok jesen oblači prirodu u smeđe i žute tonove, uz puteljke i na rubovima šuma u Hrvatskoj plamti jedan crveni biser. To su plodovi divljeg šipka, grmolike biljke iz porodice divlje ruže. Danas ga često kupujemo u filter-vrećicama, nesvjesni bogatstva bobica uz šumske puteljke i proplanke, koje su kroz povijest bile simbol otpornosti i moćan saveznik u borbi protiv zimskih prehlada i gripe.
Priču o šipku pratimo od Antike kada je dobio latinski naziv Rosa canina što znači pasja ruža. Plinije Stariji je pisao o moći korijena u borbi protiv bjesnoće! Zato je ova "divlja ruža" diljem svijeta poznata kao pasja ruža (eng. dog-rose, njem. Hunds-Rose, fr. rosier des Chiens). Jestivost njenih plodova prepoznao je još ranije rimski liječnik Galen. Srednji vijek je otkrio čaroliju čaja od šipka. Zbog ekstremno visokog udjela vitamina C, postao je prirodni štit i lijek za plućne i zarazne bolesti, sprječavajući tako širenje epidemija.
Najslavniji trenutak šipak je doživio tijekom Drugog svjetskog rata. Uslijed pomorske blokade, Velika Britanija je ostala bez uobičajenih uvoznih izvora citrusa i vitamina C. U tom je trenutku skromni šipak doslovno postao nacionalna zdravstvena rezerva. Situacija je bila toliko ozbiljna da je samo ministarstvo izdalo direktivu za masovno prikupljanje plodova i proizvodnju sirupa. Recept za "vitaminsko blago" objavljivan je u svim mogućim medijima, pretvarajući Britance u "lovce na šipak".
Za razliku od gaveza čiji je čudotvorac alantoin, tajna šipka je ekstremno visoka koncentracija Vitamina C (askorbinske kiseline).
Šipak sadrži i do deset puta više Vitamina C od limuna i naranče, što ga čini najmoćnijom lokalno dostupnom namirnicom za jačanje imuniteta, posebno važnom tijekom jeseni i zime
Najčešće se koristi za:
Jačanje imuniteta: Pomaže u prevenciji prehlada i gripa.
Čaj za bubrege: Djeluje blago diuretično, pomažući izlučivanju tekućine.
Reumatske bolove: Istraživanja pokazuju da prah od šipka može ublažiti bolove u zglobovima kod artritisa.
Izvor željeza: Zbog kombinacije željeza i vitamina C, odličan je za borbu protiv anemije.
Šipak je najbolje brati kada ga malo "opeče" prvi mraz - dakle, u kasnu jesen, kraj listopada i studeni. Idealno vrijeme za berbu je kada su plodovi potpuno zreli i crveni, ali prije nego što omekšaju i postanu previše tamni. Ako ih uhvati mraz, postaju slađi i lakše ih je obraditi.
Oprez pri branju: Grane divlje ruže pune su trnja, stoga su debele rukavice obavezne
Želite li šipak koristiti za čaj, morate ga pravilno osušiti kako bi zadržao što više Vitamina C. Oprane i prosušene plodove narezat ćemo na pola ili usitniti tako da su vidljive koštice.
Sušit ćemo ih u tankom sloju na sunčanom, zračnom mjestu ili u pećnici/sušilici na niskoj temperaturi do 40 °C. Izbjegavat ćemo visoke temperature jer one uništavaju Vitamin C.
Osušeni šipak čuvat ćemo u tamnim staklenim posudama, daleko od svjetla i vlage.
Najveća pogreška kod čaja od šipka je kuhanje. Vruća voda uništava dragocjeni vitamin C. Trik za očuvanje vitamina C je hladno namakanje!
Osušene, usitnjene plodove šipka prelit ćemo hladnom vodom pri čemu ide oko 2 žličice šipka na 2,5 dcl vode. Ostavit ćemo da odstoji najmanje 12 sati, idealno preko noći. Sutradan ćemo čaj lagano zagrijati do ugodne temperature za piće i paziti da ne provrije.
Domaća marmelada od divljeg šipka je nešto najukusnije što je ikada stizalo ih kuhinja naših baka. Danas, u vremenima instant hrane i brze pripreme, teško se odlučujemo na pravljenje ove marmelade čiji glavni sastojak je - strpljenje. Za pripremu marmelade koriste se sirovi plodovi, očišćeni od koštica, za koje znamo da su jako malene. A šipak, čak i ovaj divlji ih ima u velikom broju. Iako je izrada tradicionalne marmelade od šipka mukotrpan posao zbog koštica, rezultat je nezaboravan.
Jednako zahtjevan posao je i izrada sirupa od divljeg šipka. Rezultat je čudesni napitak s obiljem vitamina C, saveznih u borbi protiv mnogih bolesti. Metoda izrade je jednostavna, sirup se ne kuha, ali traži malo ljubavi i pažnje.
Sastojci:
1 kg očišćenog ploda divljeg šipka (Rosa canina)
1 kg bijelog šećera (omjer 1:1)
Priprema:
Plodove ćemo dobro oprati. Ukloniti peteljke i crne osušene "kapice" na vrhu ploda. Prepoloviti plodove i ukloniti sve unutrašnje dlačice i koštice. U veću posudu naizmjenično ćemo slagati red očišćenog šipka pa sloj šećera. Svaki sloj ćemo lagano pritisnuti i zgnječiti kuhačom ili rukama kako bi se potaknulo otpuštanje soka. Postupak ponavljamo dok ne potrošimo sav šipak i šećer. Posudu ćemo prekriti gazom ili poklopcem i ostaviti da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 12 do 24 sata. Tijekom tog perioda šećer će izvlačiti sok iz šipka.
Nakon toga ćemo smjesu dobro promiješati kako bi se šećer otopio. Dobivenu smjesu ćemo usitniti blenderom ili štapnim mikserom, a potom smjesu pažljivo procijediti kroz gustu cjediljku, pa kroz gazu ili finu pamučnu krpu. Vrlo je važno osigurati da se uklone sve koštice i dlačice. Dobiveni bistri sirup prelit ćemo u sterilizirane staklene boce i čuvati na hladnom i tamnom mjestu, najbolje u hladnjaku.
Uživajmo u ovom poklonu prirode i vjerujmo prirodi - dio smo nje, ona zna što je za nas najbolje.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
