Koliko je zaista Hrvatska skupa turistima?

Rasprave o cijenama kuglice sladoleda i obroka u restoranima oduvijek su omiljena ljetna teme medija i društvenih mreža. Da je tomu tako, pokazuje i tekst, kojeg smo na ovim stranicama objavili sada već daleke 2018., pod nazivom Postaje li Hrvatska preskupa destinacija stranim turistima?. Spekulacije su uvijek jednake - jesmo li preskupi i što nudimo za cijene svojih usluga u turizmu?

Turizam u raljama inflacije, egida je priloga Dnevnika Nove TV od 8. lipnja, koji unatoč klikabilnom naslovu, donosi prilično povoljne ocjene turista koji trenutno borave u Hrvatskoj i zadovoljni su omjerom cijena i kvalitete usluga.

Zar nismo željeli turiste koji nas cijene?

"U prosjeku trošimo 5 funti više po obroku nego 2019. godine. Razlozi zbog kojih se stalno vraćamo u Hrvatsku su ti što ovdje nalazimo sve što želimo i volimo: sigurnost, ljubaznost, čistoću, prijateljsku atmosferu prema naturistima, pristupačan i raznolik smještaj bez potrebe za hotelima (u kojima ionako ne volimo boraviti), a sviđaju nam se i arhitektura, hrana, barovi te kozmopolitska atmosfera koju stvaraju turisti iz raznih zemalja, bez da ijedna nacija posebno dominira. Iskreno, nijedna druga destinacija u Europi ne ispunjava baš sve naše želje kao Hrvatska - i ako to znači da ćemo potrošiti malo više, neka bude tako", komentar je turistkinje iz Engleske, objavljen u rujnu prošle godine u raspravi "Koliko je Hrvatska skupa?" na Tripadvisoru.

S komentarom su se složili mnogi. Naravno, uvijek će biti i onih koji će grintati. Jedan od njih je i premijer Andrej Plenković, koji je, u gore spomenutom prilogu Nove TV, uputio apel poduzetnicima u turizmu da budu "mudri i pametni u formiranju cijena jer na taj način privlače goste". Poručio je još da sunca i mora ima i drugdje, očito sugerirajući da ne nudimo ništa više od toga za prevelike novce. Je li naš premijer svjestan kolika su fiskalna i parafiskalna davanja koja opterećuju naše poduzetnike? Kratka sezona, sve skuplja radna snaga, ogroman birokratski aparat koji maksimalno otežava poslovanje i kojeg hrani svaki pružatelj ugostiteljskih i drugih usluga u turizmu, teško da ostavljaju puno prostora za "mudrost i pamet u formiranju cijena".

Srećom, tu su turisti koji smatraju da nudimo više od sunca i mora pa i razumne cijene s obzirom na kvalitetu usluga. Nismo li oduvijek težili gostima koji su spremni platiti više, umjesto onih koje privlači masovna jeftina ponuda?

Cijene su subjektivne

Numbeo je jedna od popularnijih i posjećenijih internetskih stranica, na kojoj se mogu pronaći relevantne informacije s cijenama koje opisuju troškove boravka i života u pojedinim europskim zemljama. Podaci se ažuriraju svakodnevno. Prema posljednje unesenim cijenama obroka za dvoje u tri slijeda, Split se nalazi na 68. mjestu po skupoći (ili jeftinoći, ovisno kako tko gleda), u usporedbi sa 168 drugih gradova na tlu Europe. Skuplji od Splita su mnogi talijanski gradovi, ali ne i gradovi poput portugalskog Lisabona, španjolske Valencije ili grčke Atene. No, osim Zagreba i Splita, na toj listi drugih hrvatskih odredišta nema.

Što se troškova života tiče, koji uključuju nabavku namirnica, obroke u restoranima, transport i režije, Hrvatska je trenutno na 52. mjestu na listi od 139 zemalja. Skuplje od nas su još uvijek konkurentske Francuska, Italija, Cipar, Malta, Grčka, Španjolska, pa i susjedna Slovenija.

Budget Your Trip je još jedan online kalkulator koji računa prosječnu cijenu troškova boravka u određenim zemljama. Primjerice, prosječna dnevna potrošnja turista u Albaniji je procijenjena na 90 eura, dok u Hrvatskoj ona iznosi 115 eura. U Grčkoj, tvrdi ovaj kalkulator, potrošili bismo čak 216 eura dnevno, u Španjolskoj 190, u Italiji 199, a u Crnoj Gori 128 eura.

Cijena je, dakle, subjektivan pojam. Što znači "mudro i pametno formiranje cijena", teška je procjena. Činjenica je, također, da su plaće hrvatskih građana značajno niže od europskog prosjeka. Većina nama konkurentskih zemalja nudi višu prosječno neto plaću, izdašniji smo u odnosu na Grke, Albance, Crnogorce, a nešto niža prosječna plaća je i u Portugalu.

Za hrvatski turizam to može značiti da će biti sve manje domaćih turista, koji će ove sezone teško sebi priuštiti "more", kao i da uvesti možemo samo manje plaćenu radnu snagu, što može značiti, ali ne nužno, pad kvalitete usluge. A možda uopće nije na nama da razmišljamo o tome što je "mudro i pametno"? Ne bi li o tome trebali misliti oni koji kroje poslovno okruženje i određuju namete? Pa pozivaju nas na mudrost i pamet, suočeni s posljedicama svojih političkih odluka koje su nas dovele do rasta cijena uz pad interesa turista za naše krajeve?