Aktualno
13 1.4K

Domaćin na hrvatski način: Gostiju manje, cijene više?

Natalia Krešić Lončar: Jednostavno jelo za obitelj s dvoje sitne djece 1000 kn, izleti na otoke skuplji za 20 do 30% usprkos sniženoj potražnji, u Dubrovniku cijena testa na COVID-19 za strance seže do 3000 kn... Otkud nam ta matematika?

Dok svaki dan u 14 sati doznajemo brojeve novo-evidentiranih slučajeva zaraze koronavirusa, i mi već brojimo skoro pa 6-ti mjesec te prakse. Iako već rutinski, svakodnevni broj zaraženih, nama povezanima s turizmom (a indirektno i cijeloj zemlji), znači jako mnogo. To je projekcija koju uzimaju u razmatranje naša strana tržišta i u svojim operativnim kabinetima kroje sudbinu svojih sunarodnjaka od kojih neki putuju kod nas na odmor. Jedna ili dvije strože odluke vuku za sobom izmjenu drugih brojeva koje u Hrvatskoj odavno zdušno pratimo i volimo uspoređivati.

Broj noćenja, broj prelazaka granice, postotak popunjenosti po regijama i po smještajima - sve su to KPI (ključni pokazatelji poslovanja) koje često u potpunosti ne razumijemo ili uzimamo zdravo za gotovo. Statistika čini svoje.

Međutim, osim ovih vrlo poznatih brojeva, mene su jedni drugi, posljedični, ponukali da ovaj članak uopće napišem. Provodim radno ljeto na jugu naše obale i promatram načine kako se cijeli kraj nosi s najlošijim rezultatima u posljednjih 25 godina.

 

Cijene izleta, smještaja, usluga i hrane kao da igraju neki svoj vlastiti ples spontane koreografije. Nema utabanog obrasca pokreta, svaki je nepredvidiv. Tako su i cijene ove godine nepredvidljive, nelogične, predmet ogromne rasprave


Kriza kao prilika za razvoj kvalitetnije ponude


Dolazak krize je razdoblje u kojem bismo očekivali krizno razmišljanje, preformulaciju dosadašnjeg poslovanja, utrku za nekim dosada neprimijećenim mogućnostima. Kriza je prilika za ubrzano snalaženje, učenje, nove suradnje, nove proizvode, novu ponudu.

Tu je i novi način komunikacije: digitalizirajmo se ili nestanimo, kako sam pisala prije godinu dana. Došlo je na kraju do toga - tko se nije okrenuo na sve strane koje postoje, gubi šansu da ovo sve preživi.

Međutim, usprkos teoriji kriznog ponašanja i poslovanja, stvarnost govori drukčije. Iznenađujuće promjene u cijenama i nemogućnost usporedbe kvalitete i cijene je u ovoj krizi (koja se tek formirala, i ne znamo dokad će trajati) dobilo puni zamah.

Naplaćivanje jednostavnog lokalnog jela za obitelj s dvoje sitne djece zaokruženo na 1000 kn bez prethodnog objašnjenja jelovnika, poskupljenje transfera na otoke i izleta od 20-30%, usprkos bolno sniženoj potražnji. Moram dodati i najsvježiju informaciju o testu na COVID-19 za strance u Dubrovniku po cijeni od 3000 kn, dok je primjerice u Francuskoj dostupno testiranje na plažama za 50 eura, a u ostatku Hrvatske je na snazi cijena od 700 kn.

 

Gostiju manje, cijene više - novonormalna matematika?

Izbacuje li te brojeve kod nas neka nova matematika? Je li to matematika dugogodišnjeg neulaganja u svoju kvalitetu? Je li to matematika brojeva koja nije šire poznata iako je baš ovdje rođen najveći hrvatski matematičar, Ruđer Bošković? Je li to matematika koja ne poznaje redne brojeve, pa se povodi time da 2021. godina neće doći i da posjetitelji od ove godine neće svojom moći prijenosa dojmova i preporuka prostrijeti nam onako kako trebamo leći od sada pa nadalje?
 

Teško je odvajanje dojenčeta od vječnog izobilja hrane u vidu nepreglednih kolona posjetitelja radosnih što dolaze, gorkih kad odlaze. Tako je teško shvatiti da nas je ova kriza stisnula uza zid i da traži prilagodbu, i to ne u vidu prodavanja manjega za više, kao da sutra ne dolazi

Na kraju, ostaje nam još jedna zabrinjavajuća matematika koja objašnjava eksponencijalni rast širenja negativnih informacija. Tu jednadžbu izgleda još nismo shvatili, usprkos zasićenju stvarnim negativizmom te eksploziji lažnih vijesti u neviđenoj pomutnji novog korona-poretka. Žalosno je da odluke pojedinaca koji su se ove godine odlučili za strategiju neprimjerenih cijena utječu na posao i svih onih drugih koji nalaze načina da preplivaju iz 2020. u 2021., te ove godine rade uporno, snalažljivo i skromno. 

 

Odgovornost svakog pojedinog domaćina

Brojeve možemo promatrati i apsolutno, i to je u ovoj sezoni isto jako zanimljivo. Uvidjeli smo odavna da masa diktira mnoge naše odluke, i kao nekoga tko ide na odmor, i kao nekoga tko se turizmom bavi. Sve nas je manje uživalo u tim top terminima i počelo obolijevati od pretjeranosti turizma kojeg smo prekoncentrirano imali tijekom ljeta u većini naših odredišta. Presudiše nam brojevi, iako su nas odavno upozoravali brojnim simptomima.

Međutim, možemo tim velikim brojevima i zahvaliti. Prisilili su nas da drukčije razmišljamo i da u nevidljivoj borbi hotelskog, jakog i investicijskog (čitaj: Golijata) i svakog drugog malog, ali i još važnije privatnog smještaja (Davida), počnemo učiti, boriti se i poslovati raznim tehnikama.

I dok trenutni gosti u zemlji nisu nikako vezani za velike brojeve, npr. grupna putovanja, naša kolektivna odgovornost da smanjimo ovu epidemiju na vlastitom pragu jest vezana za velike brojeve. Svaki od nas, jedan po jedan, činimo masu. Sad smo masa, dok nam dolaze pojedinci. Klackalica se obrnula i iako se čini da ne možemo ništa napraviti, to nije točno. Sve se gleda, sve se mjeri.

Prije koji dan dobivam od naših Francuza iz Marseillesa upozorenje: "Ne nosite baš maske, to nije dobro za vas, morate se zaštititi sad kad još uvijek nemate visoke slučajeve zaraze." Pod povećalom smo. Zavladala je mikroskopska kultura - od virusa do obraćanja pažnje na najmanje detalje. Moramo joj se prilagoditi i biti svjesni da smo odraz, ne samo sebe, nego sviju nas kolektivno, naše zemlje i društva.

 

Kroz koji dan, uslijed nekih novih restrikcija, ispratit ćemo glavninu sezone i početi sa zaključcima. Ples brojeva i naša matematika će dobiti svoje rezultate. Ti rezultati će, usprkos preludim vremenima, udariti temelje sljedećoj sezoni. Već je poznato, negativno nekako uvijek privlači više pozornosti i ima veći utjecaj od dobrih informacija. Zato stoji činjenica da će 100 dobrih primjera i praksi zasjeniti jedna skandalozno loša

I mi svi, kao mali kotačići ove priče imamo utjecaj na to - odvagnimo vrijednost naše usluge, promotrimo se iz daleka, kao dio šire slike i dojma koje pojedinac nosi doma i prenosi dalje. To je ta naša pojedinačna odgovornost a kolektivnih posljedica. Zar nismo kroz epidemiju naučili da, pazeći na sebe, čuvamo druge?

Tako i kroz turizam, pazeći na svoje postupke i na ono što u društvu odobravamo, činimo korist ili štetu sveukupnoj zajednici. Ne smijemo zaboraviti da smo u toj zajednici svi međusobno ovisni i povezani. Ako se malo bolje prisjetimo, ta je matematika oduvijek bila jasna. To nije ništa novo i tako je bilo uvijek, daleko prije pandemije i novog normalnog, za što ćemo možda u nekim situacijama prepoznati da je iskonsko i staro normalno.
 


Natalia Krešić Lončar je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja i na moru i na kontinentu.
 

Spremi
Slažeš se...ili ne? - uključi se u raspravu
Pročitajte još:

​Dodatak ponudi novoga doba: Besplatan test na koronu za hotelske goste iz Austrije i Italije

Što je viza za digitalne nomade i koje zemlje već nude takvu vrstu dozvole za boravak turista

Popularno: