Vožnja prašnjavim cestama po Hrvatskoj uvijek je zadovoljstvo. Gdje god da vijuga ta cesta, prolazit ćemo kroz predjele koji oduzimaju dah ljepotom i podsjećaju nas da živimo u rajskom vrtu, prepunim iznenađenja - od sjenovitih šumskih predjela do beskrajnih zelenih livada koje u proljeće krasi šaroliko društvo poljskoga cvijeća dok ih jato leptira nadlijeće.
Od svih poljskih cvjetova, možda je najupečatljiviji baš cvijet cikorije. Nije to cvijet za vaze, to je cvijet biljke koja ima karakter, onu pravu, tvrdoglavu žilavost našeg podneblja. možda je baš zato toliko uočljiv. Jednom kada ga upoznamo, nećemo zaboraviti nevjerojatnu dubinu plavetnila koju isijava s prašnjavih staza i polja pored puta.
Cikorijin cvat
Latinski naziv
Cichorium intybus označava biljku koja se kod nas još naziva i vodopija, kažiput, vuzlika, konjogriz, vodoplav, konjska trava, radič i cikorija. U ove proljetne dane, listovi cikorije krase tezge tržnica pa za koji euro možemo kupiti pregršt zelenih mirisnih buketića.
No, što s njom i čemu uopće služi ta cikorija? je li njen gorkast okus samo za one koji to vole ili je korisna biljka koja bi trebala biti dio svačijeg jelovnika?
Što je cikorija i zašto je posebna?
Cikorija je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika, prepoznatljiva po intenzivno plavim cvjetovima koji se otvaraju samo na suncu. U Hrvatskoj je nalazimo uz rubove cesta, na neobrađenim livadama i sunčanim padinama. Voli tlo bogato mineralima.
Mladi listovi cikorije se beru u rano proljeće kroz ožujak i travanj, prije nego biljka pusti cvijet, dok su puni snage. Korijen se vadi u kasnu jesen. Bogata je inulinom, prirodnim probiotikom koji hrani dobre bakterije u crijevima, pomaže jetri da se pročisti i potiče probavu.
Mladi listovi cikorije
Zdravo mršavljenje
Probiotska svojstva su vrlo važna karakteristika cikorije. Potiče rast dobrih bakterija u crijevima pa ublažava nadutost i osjećaj težine. Redovita konzumacija poboljšava rad crijeva i pomaže učestalijem pražnjenju. Inulin i oligofruktoza su vlakna kojima cikorija obiluje pa smanjuje osjećaj gladi što može dovesti do manje konzumacije kalorija i gubitka viška kilograma. Regulira šećer u krvi, njena protuupalna svojstva smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Kako sigurno ubrati cikoriju?
Naša hrvatska priroda je izdašna i baš zato je moramo poštovati. Kad idemo u berbu cikorije, držat ćemo se ovih pravila:
Birat ćemo lokaciju: Nećemo je brati uz prometne ceste zbog ispušnih plinova. Tražit ćemo cikoriju na livadama koje su udaljene od glavnih prometnica, ali još uvijek izložene suncu.
Prepoznat ćemo mladicu: Sada, u travnju i početkom svibnja, cikorija izgleda kao rozeta prizemnih listova. Listovi su nazubljeni, pomalo grubo dlakavi, ali mekani.
Poštovat ćemo prirodu: Uvijek ćemo ostaviti poneki primjerak netaknutim. Tako osiguravamo da sljedeće godine taj isti krajolik ponovno procvjeta u plavom.
Poetika okusa: Zašto je gorčina dobra?
Živimo u svijetu gdje nam serviraju sve slatko i bezlično. Cikorija je tu da nas prodrma. Njezina gorčina nije kazna, već lijek. U našoj tradiciji, proljetna kura cikorijom značila je "pranje krvi". Kada pojedemo te mlade listove, osjetit ćemo kako se tijelo budi iz zimskog sna.
To je okus zemlje. Okus onoga što raste bez čovjekove pomoći, otporno na vjetar i sušu. Dok jedemo te listove, ne konzumiramo samo zelenje, vraćamo se u povijest naših predaka koji su znali da je prava snaga u onome što je divlje, a ne uzgojeno u staklenicima.
Recepti za jela od cikorije
Prženi korijen cikorije, koji se bere u jesen, fina je zamjena za
kavu bez kofeina s mnoštvom zdravstvenih prednosti. Međutim, sada u proljeće posvetit ćemo se raskošnoj darežljivosti gastronomskih i zdravstvenih prednosti zelenih listova ove biljke. Imamo li goste u travnju i svibnju, možemo ih iznenaditi okusima naših polja i tradicije.
Cikorija se vrlo jednostavno priprema na salatu, češće kao dodatak drugim vrstama gdje njena gorčina ne dominira. Možemo ju i potopiti u hladnoj vodi na oko sat vremena, a zatim kratko blanširati pa, uz dodatak maslinovog ulja i češnjaka, konzumirati kao prilog uz mesna ili riblja jela. Uz cikoriju lešo dobro dođe i nešto kuhanog krumpira.
No, mi smo se odlučili za malo kompliciranije jelo, a koje opet ne zahtijeva previše sastojaka niti vremena. Radili smo složenac od krumpira, cikorije i mladoga sira.
Sastojci:
- cikorija (2 svežnja)
- skuta (30 dkg)
- krumpir
- mlijeko (8 dcl)
- maslo (7 g)
- brašno (2 žlice)
- sol
- papar
- muškatni oraščić (po želji)
Za početak ćemo napraviti bešamel umak. Na laganoj vatri ćemo otopiti maslac i dodati dvije žlice brašna. Miješat ćemo koju minutu pazeći da smjesa ne posmeđi. Nakon toga ćemo u posudu, još uvijek miješajući na laganoj vatri, dodati prethodno zagrijano i gotovo kipuće mlijeko. Mlijeko ćemo dodavati po malo, miješajući (najbolje pjenjačom) da se ne naprave grudice. Potom ćemo dodati sol, papar i oraščić (po želji) pa kuhati umak dok se malo ne zgusne.
Složenac od krumpira, cikorije i skute
Zatim ćemo oguliti i oprati krumpir. Količina krumpira ovisit će o veličini posude za pečenje. Krumpir ćemo narezati na tanke ploške, gotovo providne, pa ploškama prekriti dno posude koje smo prethodno namazali s malo maslaca da se ne zalijepi. Malo posoliti krumpir. Potom ćemo po krumpiru razvući sloj cikorije, prethodno blanširane u slanoj vodi, a na cikoriju ćemo složiti deblje ploške skute. Zatim ćemo sve to prekriti još jednim slojem tanko narezanog krumpira pa preliti našim bešamel umakom. Sve skupa ćemo peći na 180 °C dok površina složenca blago ne porumeni.
Zapečeni bešamel umak je znak da je naše jelo od cikorije gotovo
Uslast!
Sljedeći put kad vas put nanese na neku zaboravljenu stazu u Istri, Zagorju ili Slavoniji pa ugledaš taj plavi, čvrsti cvijet koji prkosi svemu, sjeti se. Nije to samo biljka. To je podsjetnik da je priroda uvijek tu, naša hraniteljica uz snagu sunca i otpornost zemlje kojoj pripadamo. Cikorija nas uči strpljenju i skromnosti; ona ne traži navodnjavanje ni posebnu pažnju, a zauzvrat nam daruje ljepotu svog plavetnila i čaroliju svojih zdravstvenih učinaka.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
