Lijepa naša netaknuta: Ekocid u Lici kao novi potencijalni udar na hrvatski turizam

Lika, regija koja tek razvija ponudu kontinentalnog turizma, u stranim i domaćim medijima se promovira kao oaza netaknute prirode i svježine u vrućim ljetnim mjesecima. Donedavno smo na spomen Like zamišljali rosne livade, bistre rječice i prostranstva kojima se kreću ježurka, medo i lija, s obiljem netaknute prirode koja u proljeće probuja i privuče nas aromama ličkog sira i krumpira. Velebit, Nacionalni park Plitvička jezera, čiste rijeke poput Gacke i Like uz bogatu bioraznolikost, ovu su našu regiju opisali kao ključni adut hrvatske ponude održivog, ekološkog, pustolovnog i tzv. coolcation turizma.

Međutim, idilična slika krškog zavičaja je srušena ekološkom krizom u okolici Gospića na lokaciji Rakitovac, gdje je otkriveno više od 30.000 tona ilegalno odloženog i opasnog otpada.

Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku

Problem ilegalnog otpada i izostanak brzog institucionalnog odgovora eskalirali su u masovni građanski bunt. U organizaciji građanske inicijative "Gospić je naš dom", početkom rujna održan je masovni skup pod nazivom "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku".

Toliki odaziv građana koji prosvjedovali su u središtu Zagreba, nije zabilježen još od kultnog prosvjeda za Radio 101 iz 1996. zahtjevi prosvjednika su hitna sanacija i uklanjanje opasnog otpada s ličkog područja, ali i krivičnu odgovornost i provođenje istrage protiv onih koji su sudjelovali u ilegalnom zbrinjavanju ili zatvarali oči pred ekocidom. Tražili su zabranu uvoza otpada i postavljanje dugoročnog monitoringa tla, vode i zraka.

 

Iako nadležne institucije i inspekcije tvrde da dosadašnje analize ne pokazuju akutno onečišćenje vode, ekolozi i geolozi upozoravaju na poroznost krškog terena gdje je opasni otpad ilegalno odložen. Zbog propusnosti vapnenca, opasne tvari prodiru duboko u podzemlje i mogu kontaminirati podzemne vode, kao i rijeke koje teku prema Jadranu

Opasan otpad u Lici je zakopan na 3 do 5 metara dubine 

 

Kako ova situacija utječe na hrvatski turizam?

Slika o Hrvatskoj kao o zemlji netaknute prirode unutar Europske unije iznimno je osjetljiva na ovakve ekološke incidente. Posljedice za turistički sektor mogu se očitovati na mnogo razina. Ekološki osviješteni gosti iz Njemačke, Austrije i Skandinavije pažljivo biraju destinacije. Stvori li se u javnosti percepcija da se u blizini prirodnih bisera usred noći odlaže industrijski otpad, Hrvatska gubi status poželjne održive destinacije.

Lika opskrbljuje vodom i dio priobalja. Svaka ugroza podzemnih voda krša predstavlja potencijalnu ugrozu za opskrbu pitkom vodom turističkih središta na Jadranu, kao i čistoće našega mora. Održivi turizam u Lici ovisi o malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG), lokalnoj hrani i aktivnostima na otvorenom. Priče o kontaminaciji tla izravno narušavaju povjerenje gostiju u lokalne namirnice.

Sjajni projekti kao što je Voda malih divova i silan ponos zbog ukusne pitke vode, kojom se dičimo pred stranim turistima, oteći će sitnim pukotinama krškog kamenjara u podzemne vode kojima se napajamo i ne znajući gdje sve ta voda vrluda. Ne znamo i ne možemo se načuditi veličini obraza onih koji našu čistu vodu i djedovinu sustavno prodaju za šačicu prljavog kapitala.

Loš glas daleko se čuje

Prosvjed i ekološka kriza u Lici odjeknuli su u vodećim svjetskim tiskovinama i novinskim agencijama. Reuters i Associated Press (AP) su renomirane globalne novinske agencije koje su izvijestile o masovnom odazivu građana u Zagrebu, prenoseći upozorenja stručnjaka o opasnosti poroznog krškog terena kroz koji toksični otpad može dospjeti do rijeka i mora. Izvještaj su prenijeli brojni portali diljem svijeta.

Europski medij usmjeren na politike EU-a detaljno analizira problem uvoza otpada unutar granica EU i pritisak građanskih inicijativa na Vladu RH za postavljanje strogih ekoloških standarda. Više možete pročitati u članku na Euractiv - Tens of thousands of Croatians protest over hazardous waste dump.

Francuska agencija Agence France-Presse (AFP) u fokus stavlja reakcije građana i obitelji s djecom na prosvjedu koji traže čistu i sigurnu vodu, uz navođenje službenih obećanja Vlade o sanaciji lokacije. Članci su preneseni u brojnim europskim dnevnim novinama.

I dok se promoviramo kao zemlja s obiljem čiste pitke vode, sa sjajnim projektima poput Vode maih divova, zbog šačice dolara kojeg će staviti u džep onaj kojemu objetivno ne fali novaca, čitava naša ekonomija koja počiva na turizmu je ugrožena.

Strategija devastacije

Ekocid u ličkom kršu, nažalost, nije izolirani incident, već samo najopasniji simptom potpunog sloma upravljanja našim najvrijednijim resursima. Istovremeno, dok se podzemne vode zagađuju opasnim otpadom, naša se obala bezobzirno devastira i rasprodaje u bescenje. Sjedinjene u istoj pohlepi, privatni interesi i (samo lokalne?) vlasti pretvorili su obalu Jadrana u betonirani poligon za masovnu gradnju luksuznih vila i apartmanskih kompleksa. Ti se objekti besramno podižu u malim mjestima koja nemaju ni osnovnu komunalnu infrastrukturu, gdje vodovodne i kanalizacijske mreže pucaju pod pritiskom, a otpadne se vode iz septičkih jama izlijevaju izravno u "kristalno čisto" more kojim se hvalimo na promotivnim brošurama.

Cijene kvadrata takvih nekretnina lete u nebo i dosežu iznose o kojima prosječan hrvatski građanin može samo sanjati. Zbog toga te luksuzne kvadrate kupuju bogati stranci i sumnjivi investitori, pretvarajući naša obalna mjesta u gradove duhova koji zjape prazni deset mjeseci u godini. To nisu investicije koje donose život ili dugoročnu vrijednost lokalnoj zajednici, veće obično skladištenje kapitala i betonizacija prostora od čega lokalno stanovništvo nema ama baš ništa, osim zagađenja i skupljeg života.
 

Gdje je u toj priči autentični, obiteljski turizam na kojem je Hrvatska izgradila svoj turistički identitet? Dok se krupnim kapitalom i sumnjivim investitorima gleda kroz prste pri prenamjeni zemljišta i devastaciji okoliša, država je odlučila trenirati strogoću na domaćim ljudima. Legalni mali obiteljski iznajmljivači, oni koji s gostima dijele vlastiti dom, lokalnu kulturu i gostoprimstvo, izloženi su stalnim promjenama pravila, nametima, birokratskim pritiscima i demonizaciji u javnosti. Sustavno se uništava stup hrvatskog turizma kako bi se oslobodio prostor za korporativne resorte i privatne sitne interese

Krug apsurda se uskoro zatvara. Domaći čovjek će biti istisnut s vlastite djedovine, mali iznajmljivač prognan kao neprijatelj napretka, a s druge strane se u podzemlje taloži toksični otpad, dok na obali niče betonirani kič bez reda i smisla. Gdje je tu strategija održivog razvoja hrvatskog turizma? Za koga točno rade oni koji donose odluke i usmjeravaju budućnost ove zemlje, dok u pozadini rasprodaju naše prirodne resurse, naš prostor, truju našu vodu i uništavaju živote lokalnih ljudi, ove šačice tvrdoglavih, koji još nisu spakirali kofere iz pobjegli glavom bez obzira u neku uređenu zemlju u kojoj su zakon i priroda svetinja, a domaći čovjek temelj, a ne smetnja?!
 

Samo još jedna misao: U cijeloj ovoj priči nekako je utješna ideja da priroda uvijek pobjeđuje. Naslovna ilustracija smokve koja niče iz kamena metafora je za snagu prirode koja se neumorno obnavlja prkoseći betonizaciji, zagađenju i uništenju. Stihovi priložene pjesme, koji slikovito opisuju infrastrukturni kolaps u špici sezone diljem naše obale, tu su da nas podsjete kako se jednako tako obnavlja i duh naših ljudi​ prkoseći općoj ​apatiji društva i pohlepi koje ne mogu baš tako lako uništiti ono vrijedno što imamo, a to su naša zemlja, njena voda i naše dostojanstvo.