Biti domaćin nije industrija, već prostor ekonomske slobode. U bitci za očuvanje autentičnosti nema popravnog ispita, a odgovornost domaćina je ključna za čuvanje naše prirodne i kulturne baštine
Turizam se danas prečesto promatra kroz suženu perspektivu ekonomske efikasnosti. Biti dobar domaćin i voditi uspješno poslovanje u turizmu nije puki zbroj noćenja i prihoda, brojenje križića u kalendarima popunjenosti. Takav pogled nije samo površan, nego i opasan za dugoročan opstanak zajednice. Upravo to rade institucije koje kroje propise. Ne razumiju da turizam, u svojoj biti, nije samo industrija. Čak bismo mogli reći da turistički smještaj u domaćinstvima uopće nije industrija, već prostor ekonomske slobode koja znači razvoj lokalne zajednice.
"Sloboda znači odgovornost. Zato je se većina ljudi boji", citat je kojeg pripisujemo Georgu Bernardu Shawu, čuvenom irskom dramatičaru. Dodali bismo i da možda mnogi nisu svjesni te svoje odgovornosti, a rado se pozivaju na ekonomsku slobodu koju bavljenje turizmom u domaćinstvima donosi
Kada domaćin privatnog smještaja otvori svoja vrata gostu, ne nudi mu samo krevet. Između ostalog, koristi svoje prirodno pravo da raspolaže svojom imovinom i plodovima svoga rada. Privatno vlasništvo se kroz stoljeća razvilo u jedan od osnovnih preduvjeta ljudskog dostojanstva. Nepovredivost privatnog vlasništva je jedan od stupova zapadne civilizacije, a korijene takvih postavki nalazimo i u Bibliji, među božjim zapovijedima, kao što je "Ne ukradi" i "Ne poželi tuđu stvar". No i to vlasništvo sa sobom donosi odgovornost i moralne zahtjeve.
Domaćin koji razumije moralnu osnovu slobode ne vidi gosta kao priliku za brzu zaradu, već kao osobu kojoj duguje istinu, poštenje i poštovanje
Domaćin nije samo odgovoran prema gostu, već i zajednici u kojoj posluje. U toj dualnoj prirodi domaćinske odgovornosti leži razlika između eksploatacijskog turizma i turizma kao čuvara lokalnih vrijednosti. Gostoprimstvo je ekonomski čin slobodnog čovjeka, a njegova pripadnost zajednici, bez koje potražnje ne bi bilo, je moralni kompas kojeg svaki domaćin mora poštovati.
Domaćin ne posluje u vakuumu niti je sama po sebi njegova smještaja ponuda zanimljiva. Da nema destinacije, ni njegova usluga ne bi postojala. Miris mora ili šum rijeke, sunce koje se zrcali s uglačanog kamena kale, tišina otoka i sela, povijest mjesta, to je zajednički kapital koji pripada svima, ali i ovisi o svakom pojedincu. Moralno odgovoran domaćin razumije da je nepovredivost njegovog privatnog vlasništva neodvojiva od zaštite javnog prostora. On ne betonira obalu i ne devastira krajolik radi kratkoročnog profita, jer zna da time uništava samu supstancu na kojoj počiva njegova sloboda i sloboda njegove obitelji, susjeda, prijatelja i potomaka.
Umjetni turistički proizvodi koji nemaju veze s lokalnom kulturom, nažalost, šire se poput pošasti našim krajolicima, obalama i selima. U svijetu instant-konzumerizma, vodimo bitku istine i kulisa. Kulturna autentičnost nije ukras, ona je pitanje moralnog integriteta domaćina. Nasuprot njoj stoji industrija laži koja lokalnu tradiciju pretvara u jeftinu scenografiju, a domaćina u glumca u vlastitom domu.
Domaćin koji podliježe laži za brzu zaradu, koji dopušta transformaciju autentičnog prostora u luna-park za jeftinu zabavu gostiju, prodaje identitet svoje zajednice kao bižuteriju. Zamijenimo li namirnice koje nam daruju autentični miris konobe generičkom uvoznom hranom, a povijest svedemo na plastični suvenir, gubimo dušu, pa i gost biva prevaren.
Moralna odgovornost domaćina je biti čuvar praga, onaj koji odbija sudjelovati u toj trgovini iluzijama. Autentičnost je ustrajanje na onome što je stvarno - na nepopločanom puteljsku šetnice uz more, na receptu koji se ne mijenja zbog 'ukusa masa', na tišini koju ne damo narušiti bukom masovnosti
To je dulja staza i teži put, ali jedini koji jamči dugoročnu ekonomsku slobodu. Jer, kada se jednom autentičnost proda za brzi profit, više se ne može otkupiti nazad. Dom koji postane kulisa prestaje biti dom i za domaćina i za onoga koji u njega dolazi.
Odgovornost prema zajednici ujedno znači suradnju umjesto isključivosti. Umrežavanje s drugim lokalnim poduzetnicima (restoranima, prijevoznicima, zanatlijama, umjetnicima) osigurava da novac ostane unutar lokalnog krvotoka, jačajući neovisnost mjesta.
Domaćin je ujedno i budni čuvar zajedničkih resursa - prirode, plaža i uvala. Domaćinski patriotizam ogleda se u hrabrosti da zaštiti prostor od uzurpacije i sumnjivih resorta koji prijete devastacijom krajolika. On ne šuti pred otimanjem obale, jer zna da je sloboda raspolaganja vlastitom djedovinom neodvojiva od očuvanja javnog dobra
Uspješan domaćin je i onaj koji doprinosi lokalnoj zajednici kroz različita događanja na različite načine, poput sudjelovanja u ekološkoj akciji čišćenja. Društveno odgovorno poslovanje nije pojam koji je rezreviran samo za velike korporacije, koje tako peru svoje ruke, već i za mikro poduzetnike koji najbolje poznaju potrebe svoje zajednice pa naš profit može biti, ne samo sredstvo kojim gradimo svoj dom, već i ono kojim ga branimo.
Turizam koji potiskuje lokalno stanovništvo, gdje vlasnici prodaju djedovinu i odlaze, dugoročno ubija zajednicu. Mi smo ti koji osiguravamo da mjesto ostane živ organizam, a ne prazna kulisa za turiste. Zato smo odgovorni i za sve rigoroznije propise koji nam se nameću s ciljem odustajanja od svoje djedovine. Nije istina da ne možemo utjecati na smjer u kojem se naše društvo kreće. Naša snaga leži u tome što smo mi ti koji svakodnevno udahnjuju život prostoru, stvarajući vrijednost koju niti jedan globalni lanac ne može replicirati.
Rigorozni propisi i birokratski pritisci često su tek mehanizmi koji potiču odustajanje, no upravo tu naša moralna odgovornost postaje politički i društveni čin. Nećemo predati ključeve djedovine onima koji u njoj vide samo nekretninu, a ne dom. Udruživanjem, edukacijom i beskompromisnim inzistiranjem na našim pravima, dokazujemo da ekonomska sloboda i očuvanje baštine nisu prepreke razvoju, već jedini put prema istinskom, živom turizmu u kojem zajednica ne služi sustavu, nego sustav služi zajednici.
Jesmo li članovi neke udruge iznajmljivača ili lokalne? Kada smo posljednji put se uključili u e-Savjetovanje i iskoristili svoje demokratske alate za obranu svoje slobode?
Ekonomska sloboda u turizmu nije sloboda od pravila, već sloboda uz odgovornost. Pravi domaćin je onaj koji razumije da je njegova ekonomska neovisnost zapravo alat kojim štiti kulturu, obitelj i tradiciju. Kada pričamo o patriotizmu i čuvanju baštine, ne isključujemo strance. Naprotiv, istinski patriotizam ne definira se samo putovnicom, već odnosom prema zemlji i kulturi. Mnogi stranci koji posjeduju nekretnine u Hrvatskoj često su vjerni čuvari kulture i baštine. Svjesno su izabrali naše podneblje pa nerijetko s više žara obnavljaju urušene suhozide, paze na autohtonu gradnju i poštuju mir zajednice, više nego neki od nas koji smo tu rođeni.
Moralna odgovornost domaćina nije tek pitanje osobne etike, već čin obrane samog temelja na kojem počiva naša sloboda i opstanak zajednice. U bitci za očuvanje autentičnosti i djedovine nema popravnog ispita. Jednom kada dopustimo da pohlepa i birokratska ravnodušnost unište našu prirodu i tradiciju, povratka na staro više nema. Padnemo li na ovom testu, nepovratno ćemo izgubiti prirodne i kulturne resurse bez kojih nema naše ekonomske slobode, a budućim generacijama ćemo ostaviti tek prazne generičke kulise i sjećanje na dom kojeg smo imali priliku spasiti, ali smo ga prodali u bescijenje.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
