Znanstvena studija na 1,3 mlrd. podataka potvrdila - ljeti su cijene u obalnim trgovinama značajno više. Čiji džep najviše strada, a tko ubire vrhnje?
Vječna ljetna tema po kafićima, društvenim mrežama i u medijima je cijena kuglice sladoleda. Ta nesretna kuglica sladoleda je tako postala simbol turističke ponude obalnih gradova. Međutim, dok se koplja lome oko te ljetne poslastice, u sjeni ostaje puno važnije pitanje. Što se u isto vrijeme događa s cijenama kruha, mlijeka i ostalih osnovnih namirnica na policama lokalnih trgovina? Je li rast cijena namirnica u ljetnim mjesecima samo subjektivan dojam iziritiranih lokalaca ili stvarna ekonomska praksa? Istraživački tim s hrvatskih sveučilišta odlučio je stati na kraj nagađanjima i ući u trag eurima i centima.
Zvonimir Kuliš i Stjepan Srhoj s Ekonomskog fakulteta u Splitu i Josip Mikulić, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, proveli su dosad najopsežnije istraživanje o utjecaju turizma na cijene osnovnih živežnih namirnica. Rezultati objavljeni u njihovoj najnovijoj studiji potvrdili su ono što lokalno stanovništvo godinama osjeća kao udarac po džepu. Turizam doista stvara "sezonsku inflaciju", i to s vrlo jasnim geografskim i vremenskim uzorkom.
Kako bi došli do egzaktnih brojki, autori nisu koristili ankete ni procjene, već su iskoristili aplikaciju i bazu podataka koju je Vlada RH provela po takozvanom "izraelskom modelu" transparentnosti cijena.
Podloga istraživanja u brojkama:
1,3 milijarde dnevnih unosa cijena iz trgovačkih lanaca obrađeno je u analizi.
Praćeni period: Od svibnja do listopada 2025. godine.
Obrada: Oko 8 milijuna podataka po proizvodu, trgovini i općini svakog mjeseca.
Istraživanje je uspoređivalo obalne turistički popularne gradove i općine s onima u unutrašnjosti Hrvatske, prateći identične artikle prema njihovim barkodovima.
Slika koju su znanstvenici dobili jasno pokazuje krivulju u obliku obrnutog slova U:
Predsezona (svibanj): Cijene u obalnim općinama u startu su više za oko 6% u odnosu na kontinentalni dio Hrvatske, čak i prije nego što stigne glavni val turista.
Špica sezone (srpanj – kolovoz): S masovnijim dolascima turista, razlika se dodatno produbljuje. Trgovci povećavaju marže na obali pa pritisak na cijene doseže svoj vrhunac. Kada se analizira cjelokupan uzorak, prosječne cijene u obalnim općinama i gradovima tijekom vrhunca sezone dodaju još oko 1,5% do 2% rasta u odnosu na već povišenu svibanjsku osnovicu.
Ukupna razlika u cijenama namirnica na obali u srpnju i kolovozu je u prosjeku između 7,5 % i 8 % viša u odnosu na kontinentalni dio Hrvatske
Pojedini artikli i osnovne namirnice: Rast nije zabilježen samo na "luksuznim" proizvodima za plažu, već i na osnovnim živežnim namirnicama koje lokalci kupuju svaki dan.
Postsezona (listopad): Odlaskom turista, obalne se cijene počinju postupno usklađivati s onima u unutrašnjosti i razlika se ublažava.
Studija otkriva i zanimljivu heterogenost među trgovcima. Neki trgovački lanci agresivno podižu cijene u svojim obalnim poslovnicama tijekom ljeta, dok drugi drže ujednačenu politiku cijena u cijeloj Hrvatskoj bez obzira na geografsku lokaciju.
Zbog toga se prosjek od 2% dodatnog ljetnog rasta može činiti razmjerno blagim. No, kod trgovačkih lanaca koji aktivno provode sezonsko prilagođavanje cijena, dodatni ljetni skok u srpnju i kolovozu na obali iznosi i do 5% ili više u odnosu na svibanj. Kada tome pridodamo već postojeću "svibanjsku" razliku od 6%, nije teško zaključiti da su u tim trgovinama namirnice skuplje više od 10% u odnosu na iste proizvode koje možemo pronaći na policama trgovina u unutrašnjosti Hrvatske.
Istraživanje je posebno analiziralo skupinu osnovnih živežnih namirnica kao što su kruh, mlijeko, ulje, meso i potrošne kućne potrepštine. Kod njih je sezonski pritisak u srpnju i kolovozu bio izraženiji i stabilniji nego kod ostalih artikala, što potvrdjuje da se marže ne dižu samo na "turističkim" proizvodima.
Ova znanstvena radnja nudi prijelomni uvid jer dokazuje da posljedice turističke sezone nisu samo gužve u prometu, nedostatak parkinga ili rast cijena stanova. Turizam izravno udara na potrošačku košaricu lokalnog stanovništva.
Trošak sezone snose i oni koji ne iznajmljuju. Domaći ljudi koji ne ostvaruju izravan prihod od turizma, tijekom ljeta plaćaju "turistički porez" kroz skuplje mlijeko, kruh i meso. Kada lokalno stanovništvo osjeti da im turizam ne donosi dobit, a poskupljuje im svakodnevni život, stvara se tihi otpor prema gostima i iznajmljivačima (tzv. overtourism tenzije).
Autori rada sugeriraju da bi lokalne vlasti trebale uvesti mjerljive kvartalne indekse troškova života. Rješenje postoji i ono nas opet vraća održivom modelu poslovanja i turizma. Lokalne vlasti bi trebale poticati kratke lanace opskrbe, podržavati male domaće proizvođače i pojačati pritisak na trgovačke lance koji prekomjerno bildaju marže na račun domaćih ljudi.
Turizam mora ostati blagodat, a ne teret za zajednicu u kojoj nastaje. Suzbijanje ovakvog rasta cijena prvi je korak prema stvaranju održivog turizma u kojem će se ugodno osjećati gost, ali i domaćin tijekom čitave godine. Možda je upravo ova praksa trgovačkih lanaca, koji su mahom u stranom vlasništvu, pravi i često prešućivani uzrok skupoće ugostiteljskih i turističkih usluga. Dok se u javnosti drvlje i kamenje redovito baca na lokalne ugostitelje, obrtnike i iznajmljivače zbog viših cijena, rijetko tko uzima u obzir da i ti isti ugostitelji svoje sirovine i nabavu plaćaju po tim istim, napuhanim "obalnim" cijenama.
Kada se podvuče crta, profit od ljetnog skoka cijena hrane ne ostaje u lokalnim zajednicama niti u džepovima malih obiteljskih iznajmljivača, već se prelijeva na račune velikih trgovačkih korporacija. Prebacivanje krivnje za skupoću isključivo na domaćeg čovjeka tako padne u vodu u trenutku kada se razotkriju stvarni brojevi. Jer održivi turizam ne štiti samo prostor i infrastrukturu, već i ekonomski integritet zajednice koja ga nosi.
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
