Svijet za najam - samo četiri države nemaju nijedan smještajni objekt oglašen na Airbnb-u

Kratkoročni najam turističkog smještaja kao komercijalna djelatnost nije novost. U većini europskih zemalja, Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Portugalu, ova je gospodarska djelatnost je odavno regulirana.

Povijest turizma u Hrvatskoj bilježi pojavu najma smještaja u domaćinstvima 60-ih godina prošlog stoljeća. Prije pojave internetskih giganata za oglašavanje apartmana, soba i kuća za odmor, ovaj posao su pokrenuli naši bake i djedovi, vjerojatno potaknuti potražnjom, turistima koji su stizali u destinacije, u početcima bez prethodne rezervacije, a poslije održavajući kontakte domaćin - gost kroz godine. Prvi oglašivači smještaja su bile isključivo preporuke gostiju.
 

Mnoge domaći(ni)ce i domaćini danas su potomci djedova i baka koji su dočekivali goste sa svih krajeva svijeta. U puno hrvatskih domaćinstava turizmom se bave generacije

No u vrijeme naših predaka, turizam i iznajmljivanje privatnog smještaja su bili drugačiji. Svijet se okretao sporije, gosti su ostajali dulje, češće se vraćali, sklapala su se internacionalna prijateljstva koja su znala potrajati i život cijeli. Cimerfraj je bio puno više od pukog najma postelje i turizam je bio ono čemu sada ponovno težimo - bio je održiv. 

Preko provizije do industrije

U tim vremenima, kratkoročni najam turističkog smještaja nije bio predmet polemika javnosti - kontroverzan postaje tek nakon pojave digitalnih platformi za oglašavanje smještaja zbog kojih se sve više ljudi diljem svijeta uključuje u ovakav oblik poduzetništva, a kratkoročni najam privatnih nekretnina više nije dodatna zarada, već postaje ogromna industrija. 
 

Posrednička provizija za svaku transakciju izuzetno brzo dovodi do razvoja digitalnih platformi za internetsko oglašavanje smještaja

Tome doprinosi i sve povoljnija cijena putničkog transporta pa on postaje dostupniji svim slojevima društava diljem svijeta - nastaje masovna popularizacija turizma i putovanja. Danas, 13 godina od osnutka Airbnb platforme, postoje samo četiri države na svijetu čiji se smještaj ovdje ne prodaje. (Vidi infografiku niže...)


 

Kapitalizam platforme

Svjetski gigant Airbnb je osnovan u San Francisku, ne jako daleke, 2008. godine i u svojim počecima je bio internetski medij ekonomije dijeljenja, da bi danas bio jedan od oblika tzv. kapitalizma platforme. Pojam je to koji opisuje poslovne modele tvrtki o kojima je ovisno poslovanje mnoštva drugih poslovnih subjekata. Kapitalizam platforme, osim na Airbnb i slične turističke pružatelje usluga, odnosi se i na Facebook, Apple, Google, itd.

Brojni su i podržavatelji i protivnici nevjerojatne ekspanzije stanova i kuća za kratkoročni najam i “airbienbizacije” svijeta. Najviše protivnika masovnog kratkoročnog najma ima u urbanim sredinama, posebno u većim gradovima gdje se iznajmljivanje privatnog smještaja pokušava ograničiti raznim zakonskim regulativama i gdje se vode pravne bitke s kapitalnim platformama.
 

Ogromna ponuda smještaja u velikim gradovima izravno ugrožava standard domiclinog stanovništva, posebno svojim utjecajem na više cijene dugoročnog najma

Od početne ideje iznajmljivanja viška stambenog prostora turistima, kratkoročni najam današnjice je postao komercijalna djelatnost iznajmljivanja čitavih stanova i kuća namijenjenih isklučivo u svrhu turističkog poslovanja. 

S obzirom na ovu pojavu, 3 su vrste djelatnosti iznajmljivanja:
 

1. Iznajmljivanje čitavog stana ili kuće koji se ne koriste kao prebivalište vlasnika;

2. Iznajmljivanje čitavog stana ili kuće dok je vlasnik odsutan;

3. Iznajmljivanje dijela stana ili kuće dok je vlasnik prisutan.

 

Tradicionalno vs. komercijalno domaćinstvo

Iznajmljivanje dijela kuće ili stana dok je vlasnik prisutan bi bilo tradicionalno gostoprimstvo, ono naših baka i djedova, održivo i jedini pravi najam smještaja u domaćinstvu. 

Apartmanizacija, odnosno neplanska gradnja objekata za najam duž naše obale, koja je ponegdje već previše uzela maha, bi sigurno bila manja i lakša za kontrolu kada bi porezni tretman privatnih iznajmljivača bio drugačiji, ovisno o tome ima li iznajmljivač prebivalište na adresi gdje iznajmljuje ili ne.

Kada bi se napravila ta razlika među iznajmljivačima fizičkim osobama, možda bi bilo manje onih koji svoje kuće koriste isključivo kao izvor prihoda od najma i pri tome ne sudjeluju u socijalnom i ekonomskom razvoju lokalne zajednice. Njihovi gosti su u destinacijama prepušteni sami sebi, češće dolaze u sukob s domicilnim stanovništvom, a njihov boravak opterećuje krhku infrastrukturu malih lokalnih zajednica. 
 

Usluga smještaja u objektima bez prisustva vlasnika je više nalik onoj hotelskoj, bez kontakta s domaćinom, ali i bez udobnosti svakodnevnog čišćenja i mogućnosti korištenja pansionske usluge

Kada bi se privatni objekti koji se koriste isključivo u komercijalne svrhe oporezivali više, a poseban status zadržali samo oni u kojima žive domaćini koji pružaju uslugu smještaja, možda bismo i mogli zamisliti održivi razvoj turizma pa zaustaviti nekontroliranu izgradnju i uništavanje naše obale.

Turistička revolucija nezaustavljiva

Brojke kojima ćemo u idućim mjesecima opisivati ovu turističku godinu i sezonu zasigurno će pokazati kako pandemija ne može zaustaviti rast turizma. Turistička revolucija kojoj smo svjedoci posljednjeg desetljeća svoju snagu duguje upravo brzini i širini internetskih prostanstava i, u velikoj mjeri, digitalnim platformama za oglašavanje smještaja. 

Pandemija nas je ipak malo usporila i podsjetila na ljepotu tradicionalnog gostoprimstva - na vrijednost mira i izoliranosti manjih sredina, sigurnost kontakta s domaćinima i duljeg boravka u jednoj destinaciji. Podsjetila nas je da održivost nije moda, već potreba.

I dok se nekretnine na digitalnim platformama reklamiraju pod krilaticama poput "vašeg drugog doma" i slično, vrlo dobro znamo da je ogroman broj onih koji ništa drugo doli prostora za najam, isključivo komercijalnog karaktera. I možda je i čitav svijet za najam, ali u tom moru nekretnina, kao posebnost ipak ostaje tradicionalno gostoprimstvo domaćina.