Hrvatska - mala zemlja s dugačkim popisom nematerijalne kulturne baštine

Voljeti svoje, poštovati tuđe, temelj je dobrog gostoprimstva. Da bismo voljeli svoje, bilo bi dobro poznavati to što imamo, ljepote kojima smo okruženi, tradiciju koju smo naslijedili.

United nations educational, scientific and cultural organization (UNESCO) čuvar je kulturne baštine čovječanstva još od 1972. kada je usvojena Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Ta Konvencija se odnosila pretežno na nepokretna materijalna dobra da bi se u desetljećima koja su slijedila širila i na nematerijalnu ostavštinu kultura diljem svijeta do ratifikacije Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine 2005. godine.

Prva nematerijalna baština je upisana na UNESCO listu 2008. godine. Bila je to pozamašna lista dobara kojima se godinu kasnije pridružila Hrvatska sa svojim Zvončarima, Festom sv. Vlaha, čipkarstvom, procesijom Za Križen, zagorskim drvenim igračkama, dvoglasnim pjevanjem i sviranjem u Istri i Ljeljama iz Gorjana.

Od Zvončara do lipicanaca

Posljednje nematerijalno hrvatsko dobro upisano na UNESCO listu je tradicija uzgoja lipicanaca u studenom 2022. godine, kao 18. zaštićeno svjetsko nematerijalno dobro iz Hrvatske

Najviše nematerijalnih kulturnih dobara na UNESCO listi ima divovska Kina - 43, slijedi je neodoljiva Francuska - 26, Japan i Koreja dijele 3. mjesto - 22, četvrti je Iran -21, Španjolska i Turska dijele 5. mjesto s 20 dobara. Šesto mjesto dijeli s Italijom - Hrvatska!
 

Malena Hrvatska u drušvu višestruko većih zemalja sa škrinjom punom nematerijalnih dobara

Imamo zašto biti ponosni. Možemo li nabrojiti koja su to nematerijalna dobra svjetskoga ugleda u Hrvatskoj?

 

Popis hrvatska nematerijalne kulturne baštine

1. Čipkarstvo u Hrvatskoj (2009.)

Posebnost ovog tradicionalnog zanata u Hrvatskoj je u tome što su se čipkarstvom bavile žene, najčešće, u ruralnim sredinama dok je na području Europe čipkarstvo bilo rezervirano za ženske crkvene redove, građanske i plemkinje. Posebna je hvarska čipka izrađena od niti agave. 

2. Dvoglasje Istre i Hrvatskog primorja (2009.)

Dvoglasje tijesnih intervala je stil folklorne glazbe s kompleksnim i karakterističnim bojama tona. Kod vokalnih izvedbi se dvoglasje postiže snažnim pjevanjem, dijelom kroz nos.

3. Festa svetoga Vlaha u Dubrovniku (2009.)

Od 10. stoljeća do dana današnjega, Festa svetoga Vlaha u Dubrovniku slavi sveca zaštitnika grada. Održava se 3. veljače u neprekinutom nizu duhovnih i kulturnih obilježja na dan kada je, prema legendi, Sv. Vlaho spasio grad od Mlečana. 

4. Ljelje iz Gorjana (2009.)

Godišnji proljetni ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana je ritalni obilazak sela Gorjana o blagdanu Duhova. Posebnost ophoda su ritualne pjesme i ples sa sabljama. Djevojke i mladići se podijele na kraljice i kraljeve pa obilaze kućanstva gdje ih domaćini časte.
 

5. Zvončari s Kastavštine (2009.)

Zaogrnuti u naopako okrenute ovčje kože i okićeni zvonima, ova pokladna atrakcija potječe još iz starig poganiskih običaja. Stilizirane maske koje nose se razlikuju po krajevima i skupinama, najčešće su to životinjski likovi s isplaženim jezicima.
 

6. Procesija Za Križen na otoku Hvaru (2009.)

Pročtaj više o procesiji Za Križen na Hvaru.
 

7. Umijeće izrade drevenih tradicijskih igračaka u Hrvatskom zagorju (2009.)

Osebujna vještina se razvila u 19. stoljeću pa se zadržala u pojedinim selima do danas. 120 različitih igračaka najčešće izrađuju muškarci dok ih žene ručno oslikavaju. Ne postoje dvije identične igračke.
 

8. Sinjska alka (2010.)

Saznaj više o Sinjskoj alki.
 

9. Medičarstvo sjeverne Hrvatske

Umijeće izrade proizvoda od meda što uključuje i čuvena licitarska srca, a prenosilo se s koljena na koljeno, prvo muškarcima, kasnije i ženama.
 

10. Bećarac (2011.)

Vokalno-instrumentalni napjev iz Slavonije, Baranje i Srijema veselog i poletnog sadržaja neizostavan je dio slavonske kulture.
 

11. Nijemo kolo Dalmatinske zagore (2011.)

Folklorni ples koji se izvodi bez glazbene pratnje ili kakarkterističnih vokalnih napjeva.
 

12. Klapsko pjevanje (2012.)

A capella pjevanje, tipično za naše primorje potječe iz 19. stoljeća. Karakteriziraju ga višeglasje i terce, a tekstovi su uglavnom ljubavni i pretjerano sentimentalni.

13. Mediteranska prehrana (2013.)

Kulinarstvo hrvatskog Jadrana, obale, otoka i dijela zaleđa puno je više od puke kombinacije namirnica. To je savez sa prirodom, a posebnost je i njena društvena komponenta koja je važan aspekt života Mediteranaca.
 

14. Međimurska popevka (2018.)

Pretežno lirski stihovi koje su najčešće pjevale žene obilježavaju ovaj jedinstven glazbeni izričaj Međimurja. Danas je izvode i žene i muškarci, vokalno-instrumentalni sastavi s jednoglasnim ili višeglasnim izvedbama u koje je inkorporiran ples.
 

15. Suhozidarstvo (2018.)

Gradnja kamenom bez upotrebe vezivnog materijala je tehnika koja se na jedransko-dinarskom području koristi od pamtivijeka. Karakterističan proizvod je suhozid, ali i objekti različite namjene, bunje.
 

16. Sokolarstvo (2021.)

Hrvatski sokolarski klub je udruženje sokolara s umijećem tradicijskog treniranja i čuvanja ptica grabljivica. Ova vještina se prenosila s generacije na generaciju kao tradicija čuvanja prirodnih vrednota.
 

17. Tripundanske svečanosti bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.)

Kolo sv. Tripuna i prigodna fešta tradicija je bokeljskih Hrvata. Hrvati iz Boke Kotorske su organizirani u bratovštinu koja ove svečanosti upriličuje u periodu od veljače do travnja u raznim gradovima Hrvatske.
 

18. Uzgoj lipicanaca (2022.)

Lipcanci su pasmina koja potječe iz ergele Lipica, danas na području Slovenije. No, prvi Lipicanci su uzgajanu na području Hrvatske već oko 1700. godine, a ergele Đakovo i Lipik spadaju među najstarije europske ergele, spominju se u pisanim dokumentima davne 1506. godine.