Talijani, Nijemci, Česi ili Poljaci? Britanci, Francuzi ili Slovaci? Koji gosti su najgori gosti?
Naši gosti - najgori gosti. Nema rasprave. Nijemci i Austrijanci - najgori gosti. Na sve se žale, gledaju s visoka i prigovaraju. Talijani - najgori. Cjenkaju se i urlaju. Od njih su gori samo Španjolci i Francuzi. Britanci - najgori gosti. Partijaneri, vječno vidno alkoholizirani i razulareni. Štetočine. Skandinavci - najgori. Dlaku u jajetu će pronaći. Ne volimo ni Mađare. Razumije ih nitko, a ponašaju se kao da je njihovo naše more. Česi, Slovaci, Poljaci - ajme. Slovenci - njih tek ne volimo. Eno im tamo njihove dežele. Azijati, Belgijanci, Nizozemci, Rumunji, i svi ostali - najgori. Neuredni, neugodni, niš koristi, puno štete. Valja li nam tko uopće?
Gostoprimstvo je staro koliko i civilizacija. Iz tradicionalnog gostoprimstva, kod kojeg domaćin ne naplaćuje brigu o gostu, izraslo je suvremeno ugostiteljstvo kada gost plaća naknadu za domaćinsku skrb. No, bez gostoprimstva, gostoljubivosti ili gostoljublja ne bi bilo ni ugostiteljstva pa je tradicionalna briga o gostima najvažnija odlika svakog dobrog ugostitelja.
“Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima ususret”, rečenica je iz Knjige postanka, prve knjige Starog zavjeta kojom se otvara tema gostoprimstva pri čemu se isto ističe kao jedan od najsvečanijih činova čovjekoljublja i štovanja Boga.
U prošlosti je uvijek bila jasno naglašena veza između čovjekovih postupaka i posljedica - kako prostreš, tako ćeš i leći; dobro se dobrim vraća - a gostoprimstvo, čin blagosti i ljubaznosti prema nepoznatoj osobi je najzorniji primjer kako do milosti nevidljivih sila koje ponekad nazivamo božjima, karmom ili sudbinom
Gostoprimstvo se provlači kroz Bibliju kao životno načelo - Isus ističe da brižljivost i darovitost prema potrebitima pokazuju ljubav prema Bogu. Ono je i način za iskušavanje dobrote ljudskog srca. Ne samo kroz biblijske priče, već i kroz mitologiju Grčke, starog Rima i Skandinavije. Božanstva ili njihovi izaslanici (sjetite se Svetog Petra) lutaju svijetom prerušeni, kucajući na vrata iskušenika poput prosjaka ili samo nenadanog gosta, a onda bivaju ili ugošćeni poput careva (što je znak neiskvarenog srca i vratit će se višestruko) ili odbačeni poput životinje (što izaziva bijes bogova i najstravičniju kaznu).
Radogost je bog zaštitnik gostoprimstva u slavenskoj mitologiji. Slaveni su ga štovali jer je osiguravao sigurnost i zaštitu doma u zamjenu za ukazivanje poštovanja prema putnicima.
Da imamo priliku susresti Radogosta, vjerojatno bismo pobjegli glavom bez obzira jer njegov lik ne izgleda naročito gostoljubivo. Najčešće se prikazuje s dvije glave, ljudskom i lavljom, i izaziva strah, no njegovo lavlje lice je tu upravo zato da obrani dom onoga koji gostima poklanja svoju čovječnost. Dvoglava sjekira u njegovoj ruci zastrašuje protivnike, a nosi i glave labuda - simbola gostoprimstva, i vola - simbola ratara i dobrog uroda.
Simboli Radogosta su bili kruh, sol i ključ - znakovi koji su se često nalazili uklesani na vratima gradova u Dalmaciji, čak i kroz Srednji vijek, kao poruka putnicima da će biti rado ugošćeni, navodi Franjo Ledić u "Mitologiji Slavena: tragom kultova i vjerovanja starih Slavena"
Ugostiti strance je bilo vrlo važno slavenskim narodima, do te mjere da su ih pratili na putu do idućeg sela kako bi ih sigurno predali drugom domaćinu. Alberto Fortis u svom “Putu po Dalmaciji” naširoko piše o gostoprimstvu kojeg je doživljavao u našim krajevima, kako od uglednih građana u primorskim mjestima, tako i od Morlaka, kako on naziva stanovnike dalmatinskog zaleđa.
“Morlak je gostoljubiv i darežljiv po rođenju, otvara svoju ubogu kolibu strancu, sav se pretrgne da ga dobro posluži, ne tražeći nikada i često uporno odbijajući svaku zahvalnost… Gostoljubivost je među njima vrlina i imućna čovjeka i siromaha; ako vam bogataš spravi pečeno janje ili bravče, siromah vam spremi purana, mlijeka, saće meda ili slično tome. Ova darežljivost nije samo prema strancu; ona se proteže na sve kojima može ustrebati.”
Još malo o gostoljubivosti u Hrvata iz izdanja najstarijeg hrvatskog stručno-znanstvenog časopisa Napredak od 1. rujna 1883.
Kada bismo na jednak način zavirili u povijest gostoljublja Nijemaca, Austrijanaca, Talijana, i svih nabrojenih gostiju s početka ove priče, pronašli bismo iste slične o gostoprimstvu. Gostoljubljem se ponose sve napredne civilizacije na svijetu.
Štoviše, u nijednoj takvoj priči nećemo nikada pronaći slova o porijeklu gosta. Stranci su se primali u kuću bez pitanja o imenu i narodnosti. Dobri duh gostoljublja ne pita za nacionalnost, za vjersko ili seksualno opredjeljenje, za bračni i imovinski status.
Svi mi koji se ugostiteljskom bavimo imamo priliku da upoznamo taj dobri duh, da ga prigrlimo i poklonimo svakom našem gostu. Iskustva s gostima su različita, a neugodnih gostiju će uvijek biti, bez obzira na to otkud su. Čak i najteže situacije lakše se rješavaju ljubaznošću koju smo naslijedili od naših starih, iz tradicije gostoprimstva.
Smještaj u domaćinstvu je human-friendly smještaj, a najgori gosti su predrasude i stereotipi, kojma je, nažalost, čovječanstvo generalno sklono
Rad u ugostiteljstvu je prilika da takve sklonosti pobijedimo. Da uvijek i iznova svojim gostima pokažemo neku bolju i plemenitiju verziju sebe. Za nagradu dobit ćemo najbolje goste jer zadovoljni gosti su najbolji gosti, bez obzira na to tko su i otkuda dolaze.
Bratoljublje neka je trajno!
Gostoljublje ne zaboravljajte:
njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!
(Poslanica Hebrejima, 13, 2)
Prijavi se
Prijavi se
Prijavi se
Apartmanija.hr prijava
