Aktualno
3.2K

Pomak turističkog iskustva - je li još samo nebo granica?

[Domaćin na hrvatski način] Koje su to granice koje gura današnji doživljajni turizam? Je li ona plinovita izreka "samo nebo je granica" istinita upravo u ovom pitanju? U aktualnom nesretnom slučaju kojeg je prošli tjedan intenzivno pratila svjetska javnost, turistička podmornica je dotakla svoju granicu na, po svemu sudeći, tragičan način

Gore spomenuti slučaj podmornice Titan koji je nestao u tamnim hladnim vodama Sjevernog Atlantika u ponedjeljak 19. lipnja, i za kojim se aktivno tragalo skoro 5 dana, pripada redovnoj turi s polaskom iz Bostona u organizaciji tvrtke OceanGate, čiji je izvršni direktor i osnivač i jedan od putnika.

Program ove ture podrazumijeva ekspedicijski zaron do 4000 m u minijaturnoj istraživačkoj podmornici na lokalitetu potonuća Titanica. Iako su na web stranici tvrtke vidljivi istraživački te znanstveni poduhvati, navode se i komercijalne te adrenalinske ture. Cijena sudjelovanja u jednom ovakvom poduhvatu iznosi oko 250.000 dolara po osobi.

Negostoljubivi i prevrtljivi ocean će možebitno sakriti i u ovom slučaju još jednu tajnu, tajnu slijeda događaja koji su doveli do tragedije koja je dosadašnjom istragom imenovana implozijom. Tijekom potrage je bilo ljudski nadati se pozitivnom ishodu, te da će se unesrećenih 5 osoba izvući žive i zdrave.
 

Nezaustavljivi rast industrije putovanja?

Ovaj slučaj me je nagnao na reakciju ne zbog želje za senzacionalizmom, ovdje se naime radi nadasve o tragičnoj priči, nego iz želje da u općem smislu širenja turističke ponude, zahtjeva, ideja i nezaustavljivog rasta industrije pokušam napipati odgovor postoji li granica koju turizam neće prijeći.
 

Ima li još sadržaja na našem planetu koji se ne smatra turističkim potencijalom? Postoji li crta preko koje nećemo kročiti? Imamo li obraza se povući s nekih mjesta, prepoznati se nepozvanima, suvišnima i smiriti neutaživu glad za uvijek iznova jačim iskustvom?

Među aktualnim trendovima u turizmu je već prepoznato da ono što se nekoć smatralo luksuzom, danas ne znači više iste stvari. Lijep pogled, kvalitetan smještaj i butler nisu elementi luksuznog putovanja. Luksuz je to odavno nadišao, kada je na scenu stupio doživljajni turizam, i to onaj luksuznog karaktera. Dok je regularnom putniku još uvijek doživljaj popeti se na Eiffelov toranj, luksuzni segment je u konstantnoj potrazi za novim iskustvima, onima koje skoro nitko prije njega nije niti doživio.
 

A kako nam se i faktički resursi troše (prostor, priroda, neokaljani krajolici), troše nam se i mogućnosti za doživjeti nešto novo i nesvakidašnje. Prodrli smo dosada valjda i u najmračnije i najizoliranije kutke Zemlje


Slijedom ovoga su se i razvile neke potpuno nove i nestvarne ideje o putovanjima, koja zbilja prelaze svaku granicu, pa čak i neba, kako je to u slučaju s putovanjem u svemir (kojeg je usput rečeno odradio i jedan od tragično stradalih putnika podmornice Titan).
 

Kupanje u sakeu i nudizam na Antartici

Utrka za posjetama mjestima koja još nisu eksploatirana i uvjetno pregažena je sve nesmiljenija. Tako je interesantno da već nekoliko ljetnih sezona određene kruzerske kompanije posebno promoviraju kružna putovanja na Antarktiku. Malo je teže zamisliti, ali profil kruzerskog gosta koji posjećuje naš Stradun, sada ima priliku trčkarati po snijegu i vječnom ledu za pingvinima, što je nadasve zanimljiva kulisa za jedan impresivan Insta kadar.

Ovaj me scenarij neodoljivo vuče za jezik da zaključim da tišina, čistoća, bjelina leda i snijega stoje kao potpuni kontrast zagađujućim, bučnim brodovima koji u svojoj školjci kriju ambijent dnevnog boravka, u kojem se ponaša po želji, konzumira po volji, kao da trenutačni vanjski svijet niti ne postoji, a doplovili su tako daleko baš zato jer je tako specifičan i jedinstven. Je li to zbilja doživljaj, koji ima samo ima određenu minutažu, bez osvrta na dojmove, koje eventualno može izazvati na posjetitelju? Zar tako nekako nije bilo i na Titaniku? Još je sve skupa ironičnije u svjetlu klimatskih promjena i krhkosti krajolika, tog osjetljivog leda koji bi nas trebao štititi i na kojem realno nema mjesta za nas, niti ga treba biti.
 

Kad se zagrebe malo dublje u ponudu adrenalinskih, vanserijskih, nikad-prije-doživljenih, pa čak i potpuno bizarnih iskustava, može se pronaći dosta suludih ideja

Japanski spa resort Yunessun nudi kupanje u 10-ak različitih vrsta kupki. Uvijek me privlači dobra kreativna ideja, ali kupanje u velikoj toploj zdjeli ramena (gusta japanska juha op.a.) ili čak i vina (po uzoru na Kleopatru, tvrde iz tvrtke) mi zvuči neukusno i pretjerano. Je li poruka da svi možemo preko noći malo osjetiti kako je to Kleopatrom?

Sake kupka
Sake kupka (Foto: Yunessun.com)

U Nikaragvi, na Sierra Nevada vulkanu imate priliku boardati, tj. spuštati se niz vulkan boardom nalik na drvene sanjke. Usput budi rečeno, vulkan je aktivan (?!). Brzina koju može dostići ova aktivnost iznosi čak i do 90 km/h!

Australija uvijek mami svojim imidžem pustolovne destinacije, a ocean je neizmjerna inspiracija (kako smo već vidjeli). Zaron u kavezu na poziciju za susret s bijelom morskom psinom je ono što se ovdje redovno izvodi. Zaron traje 45 minuta, a vi ste okruženi ovim "savršenim prirodnim ubojicama" kako navodi organizator. Uspjeh susreta je skoro pa zagarantiran, morski pas se uspije privući u 85% zarona.

Ima granica koja se pomiče još dalje u ovoj vrsti susreta s grabežljivcima. Tako se, također u Australiji, u Darwinu, može bukirati "kavez smrti" gdje možete iskusiti susret s krokodilom.

Zaron s krokodilom
Izvor: Crocosauruscove.com
 

Ekstremnih vještina ima bezbroj, skoro da nema toga što se nije već smislilo, još samo jedinstvena lokacija eventualno može ponuditi dodatni pomak. Kanjoni, stijene, vječni ili umjetni led, vulkani, litice, špilje...

Zatim su tu razne vrste kretanja poput zip-line-a, propeleraca s hodom na krilima (!), rodeo, trčanje pred bikovima, plivanje s kitovima, vožnja vojnog tenka (nejasno je li po minskom polju ili je to dostupno samo za VIP karte) i još nebrojeno mnogo kombinacija planinarenja, surfanja, ronjenja, snježnih pustolovina... Jedna od destinacija koja se svojski trudi zauzeti sam vrh ovakve ponude su sigurno U.A.E. pa osim brojnih gore spomenutih aktivnosti, izdvaja se poznati snježni park Ski Dubai, usput rečeno najveća zatvorena snježna staza na svijetu, gdje možete usred pustinjske vrlo tople klime iskusiti skijanje i čitav niz povezanih aktivnosti.

Ski Dubai
Skijanje usred ljeta? (Izvor: Emiratica.com)

Mnogim ovim adrenalinskim aktivnostima je ipak prvenstvena svrha zabava. Međutim, njihovim širenjem su ideje i sadržaji postali sve ekstremniji, pa nije začudo da blizina smrti je ono što preostaje kao najjači mamac za većinu adrenalinskih doživljaja.
 

Svemirsko putovanje za samo 10.000 dolara?


Još jedno tehnički zahtjevno iskustvo koje mi je zapelo za oko zvuči zbilja nevjerojatno. Naime, američka tvrtka Zero Gravity Corporation nudi bestežinske letove, i pravi je lider u ektremnoj turističkoj ponudi. Tvrtka je uložila čak 11 godina u procedure i sigurnost, te u suradnji s veteranima astronautima modificirala Boeing 727-200 za letove s nula gravitacije. Ovo je kao mini iskustvo leta na Mars, također ranije spomenutog. Cijena sudjelovanja je nepunih 10.000 dolara po osobi.

Bestežinsko putovanje
Putovanje u bestežinsko stanje (Foto: Gozerog.com)


Ekstremna ponuda proizašla iz naše vlastite prirode

Ima nešto u ljudskoj prirodi zbog čega mnoge ove ideje imaju uspjeha. Volimo se poigravati s granicama, izazovi nas stalno guraju naprijed. Vidim to kao ispit zrelosti, da sami uvidimo dokle možemo ići i kada treba stati. Međutim, isto tako vjerujem da osjećaji moći, nezajažljivosti, obijesti u ekstremnom luksuznom segmentu gube svaku mjeru, te da smo upravo zato i svjedočili tragediji Titana.
 

Jedno pitanje koje bih ostavila za kraj će vjerojatno ostati bez odgovora: je li zbilja našem konstantnom rastu u svakom pogledu izmakla osnovna nit života? Pronalazimo li ispunjenje samo pomakom granica, silnom nadogradnjom za koju mislimo da nam se događa kao osobi, a u stvari nas samo puni trenutni adrenalin, dok promjene karaktera, učenja i pomak u svojim stajalištima ipak zahtijeva malo dublji i dugotrajniji rad?


Mislim da nema brze formule za ugrađivanje nekog doživljaja u vlastitu osobnost, pravim promjenama treba dati nešto vremena, a i pripreme. Isto tako, bio to potonuli Titanik, ili rukovanje s pingvinom, mislim da je sve to jedna upitna kulisa praznine koja dolazi iz neopravdanog osjećaja da nam je sve dopušteno i na raspolaganju, samo zato što se, eto već spomenutim pomakom granica, nudi na pladnju moderne ekstravagantne turističke ponude.

 


Natalia Krešić je autorica bloga Odmor na zadatku koji se bavi temama turizma, marketinga i održivog razvoja. Savjetnica za brending i promociju manjih subjekata u turizmu, te voditeljica obiteljskog smještaja u Zagrebu.
 

Spremi

Novi zakoni na savjetovanju s javnošću: Umjesto boravišne, plaćat ćemo turističku pristojbu

Šparoge - tajni sastojak recepta za dobro gostoprimstvo

Travel influenceri - isplati li se njihov angažman u promociji privatnog smještaja

​Nova strategija razvoja održivog turizma najavljuje izmjene propisa za privatne iznajmljivače

Ljetna kuhinja - ideje za čaroban prostor kojeg ćemo obožavati i mi i naši gosti

Snijeg i turizam: Donosi li snijeg mogućnost razvoja novog oblika turizma u Hrvatskoj?

Iznajmljivači, turistička sezona počinje

K(o)ronična promjena: Kako razumjeti nove prilike i turizam poslije korone

Slažeš se...ili ne? - uključi se u raspravu
Pročitajte još:

Suza za makarske plaže

Mikrobilje Zlarina - otoka na kojem održivost nije samo priča

Popularno: